Sretan sam što ovu priču mogu podijeliti s vama. Jer, dobio sam veliku životnu priliku i upravo ovih dana živim svoj san. Moje je ime Jean Paul Habanabakize i živim u Ruandi u župi Kivumu, a kao učitelj radim u Centru Otac Vjeko.

Javljam vam se iz Kanade. Tu sam došao uz pomoć dobrih ljudi, a koju je organizirao Timmy Shaw, kako bih stekao nova znanja u stolariji, koja ću moći prenijeti na učenike u našoj školi u Kivumuu.

U Kanadu sam krenuo 24. ožujka i prvi puta sam u životu letio avionom. I to je bilo nevjerojatno iskustvo. Iz zračne luke u Kigaliju, letjeli smo za Addis Ababu u Etiopiji i Pariz u Francuskoj, te sam u Calgary konačno stigao 26. ožujka. Imao sam pozitivnu tremu, sve oko mene bilo je potpuno drugačije. Ali ono što me posebno „streslo“ bio je – snijeg i temperatura u minusu. U Kanadi me, naime, dočekao veliki snijeg i minus 16 stupnjeva.

Možete samo misliti kakav je to bio šok za mene koji sam odrastao u zemlji vječnoga proljeća gdje se temperature tijekom cijele godine kreću između 15 i 30 stupnjeva. Naravno, na sve sam bio pripremljen. Fra Ivica se pobrinuo da imam prikladnu odjeću za takvu hladnoću. No, opet, bio sam doista iznenađen takvom za mene nikada viđenom zimom.

Prvu noć proveo sam kod naše dugogodišnje prijateljice Valerie Kae Ken, koja već godinama nesebično pomaže rad našeg Centra Otac Vjeko. Sve što vidim oko sebe u Kanadi za mene je doista nešto potpuno novo. Pun sam pozitivnih misli. Kanađani su vrlo ugodni i dobri ljudi, fasciniran sam gradovima koje sam posjetio, visokim zgradama, kao i načinom organizacije njihovog školstva.

Već drugi dan nakon moga dolaska u Kanadu krenuo sam u školu na edukaciju. Ne znam što mi je bilo zanimljivije – praksa, tehničko crtanje, matematika ili rad na različitim strojevima. Naučio sam i puno oko korištenja različitih vrsta čavala, o brušenju, poliranju. Čak sam prošao obuku izgradnje drvenih kuća! Pa to je sve fantastično i pun sam dojmova...

Početkom svibnja posjetio sam neke osnovne i srednje škole u Calgaryju gdje sam održao malu prezentaciju uz fotografije o Ruandi, župi Kivumu i naravno, našem Centru Otac Vjeko.

Iz onoga što sam do sada vidio, kanadski sustav obrazovanja i nastave potpuno je različit od našeg u Ruandi. Zato je dobro da mi učitelji odlazimo na obuku u Kanadu, jer preuzimanjem njihovih programa dodatno ćemo unaprijediti naš školski sustav.

U Kanadi ostajem do kraja lipnja, ali već sada mogu reći da sam beskrajno zahvalan Centru Otac Vjeko i dobrim ljudima iz Kanade koji su mi omogućili ovo putovanje s kojega ću se vratiti obogaćen novim znanjima i iskustvima. Bit će mi zadovoljstvo, ono što sam ovdje naučio, prenijeti na svoje učenike u Kivumu!

S engleskog preveo: fra Branimir Mlakić