Andre, Rosaline & Mireille Lapierre           Mireille & Rosaline Lapierre           Mireille & Rosaline Lapierre           Andre & Rosaline Lapierre           Andre & Rosaline Lapierre Andre, Rosaline & Mireille Lapierre

Nakon šest godina, 15. siječnja 2011. iz Chamberya u Francuskoj ponovo smo stigli u Ruandu. Kao i zadnji puta, naše je odredište bilo selo Kivumu gdje nas je s velikom radošću dočekao naš dragi prijatelj fra Ivica. Cijelo vrijeme našega boravka uživali smo u druženju sa fratrima iz Kivumua, učiteljima, đacima te sa mnogim obiteljima iz sela.

Fra Ivica nas je pozvao u Kivumu da mu pomognemo oko programa u tri nova školska odjela koja su s radom započela prošle školske godine, a u kojima djecu uče zanatima za električare, zavarivače i vodoinstalatere. Naša je zadaća bila pomoći učiteljima da organiziraju i pripreme nastavni plan i program kako bi đacima omogućili što kvalitetnije obrazovanje i učenje zanatu.

U početku nam je najveći problem bio – sporazumijevanje. Naime, većina učitelja govori samo kinyarwandu, lokalni jezik, a prevođenje s engleskog ili francuskog na kinyarwandu nije ni malo lako, posebno tehnički izrazi. No, jezične barijere brzo smo svladali. Nakon nekoliko dana privikli smo se jedni na druge. Svakim danom učitelji su postajali sve slobodniji i nisu se ustručavali postavljati pitanja o svemu onom što im u školskom programu, koji smo im osmislili, nije bilo jasno.

Istinski smo se oduševili kada smo vidjeli koliko učitelji vole svoj posao, iako nemaju puno iskustva u podučavanju, posebice u metodologiji učenja. U svakom slučaju to nije veliki problem, jer ova nova tri odjela s vremenom će, uz pomoć volontera i domaćih instruktora, jako napredovati. Izuzetno nam je drago da smo i mi dobili tu mogućnost da budemo dio tima koji će tome pridonijeti. Od našeg prvog posjeta Ruandi, prije šest godina, do danas ova se zemlja vidljivo razvila. Ljudi su puno aktivniji, a njihove kuće su puno ljepše i sređenije.

Vrlo smo zahvalni franjevačkoj zajednici na načinu na koji su nas ugostili, na pomoći koju su nam pružili, što su mi omogućili da sretnem svoju sestru Rosaline, klarisu koja živi u ugandskom gradu Mbarara te na načinu kako su se brinuli za nas u vrijeme našega boravka kod njih. Također smo zahvalni kuharima Oswaldiju i Ildephonseu koji su nam spremali raznovrsna i jako ukusna jela, Pierreu – noćnom čuvaru koji nas je čuvao kako bi mi mogli mirno i sigurno spavati, Blandine i Hermmanu te svima ostalima koji su se toliko trudili da naš boravak u Kivumuu bude što ljepši i ugodniji.

Nećemo vas nikada zaboraviti!

S engleskog preveo: fra Ivica Perić