O Africi sam, prije nego što sam otišla posjetiti striku u Ruandu, puno čitala, još više gledala dokumentarne filmove na televiziji, ali nije to isto kao kad se oči u oči susretneš s lavom ili slonom u prirodi. A sjedeći ispred televizije u Bosni nikada nećeš saznati ono što je mene moj striko naučio u Africi – izvor velike rijeke Nil je u Bosni!!! Kako? E, po odgovor smo se zaputili do jezera Viktorija u Ugandi.

Sve enciklopedije i geografski priručnici govore da je iz toga velikog jezera, drugoga po veličini na svijetu, procurio Nil. I to blizu mjesta Jinja koje je danas odredište brojnim čudacima koji riskiraju živote da bi se u gumenim čamcima spuštali niz goleme brzake. A u toj Jinji, za one koji ne znaju, nalazi se i spomenik poznatom Indijcu, Mahatmi Gandiju, koji je tražio da se iz urne s njegovim pepelom dio prospe u vodu. Ne znam jesu li tu oporuku ispunili s metalnih mostova preko rijeke, ali nemam riječi za opisati osjećaj kad tamo stojiš, gotovo dodiruješ zahuktalu i uzavrelu rijeku ispod sebe, a vodena prašina te neprestano umiva.

Priča meni moj striko da se donedavno svugdje pisalo da je baš tu, gdje smo mi stajali i buljili u moćnu vodu, izvor Nila. Znalo se da je, doduše, jedna od pritoka jezera Viktorija dolazila čak iz planina Burundija. Nedavno su neki istraživači otkrili još udaljeniji izvor – iz šume u Ruandi. Moj striko se našalio i dodao – "Kako je krenulo neće nikoga iznenaditi da uskoro ustvrdimo da je stvarni izvor Nila u – Bosni!?" I tako ti mi prvi počinjemo podgrijavati tu novu teoriju, tek da nam netko kasnije ne preuzme ideju!

Nastavlja se...