Lijepo je, prelijepo, neprestano se uvjeravati u vlastiti napredak. Ne mislim pritom na neko samoljubivo ogledavanje u zrcalu ili zgrtanje materijalnih bogatstava. Ne! Govoreći o napretku mislim na duhovno i obrazovno blagostanje koje u sve većoj mjeri stječu naši najmlađi župljani i učenici naših škola. I jako me raduje sreća koju osjetim kod njih što su u mogućnosti stečeno znanje darivati drugome! Potvrda mojih riječi je njihov najnoviji uradak – tri školske učionice u susjednom selu Musengu (500 metara od samostana).

Učionice su radili naši učenici iz Strukovnog centra Otac Vjeko te tako svojim mještanima i roditeljima pokazali i dokazali svoje znanje i vještine. Trebalo im je nekoliko mjeseci da na fratarskoj zemlji (koja jos ceka rjesenje pravnoga statusa) podignu kuću poštujući sve naučene tehnike gradnje – od pečenja cigli, žbukanja, zidarskih i tesarskih radova. A za svoj rad nisu tražili ništa. Čak ni pojačani obrok! Kažu – to je naš dar zajednici iz koje smo ponikli.

Novim učionicama stvorili smo si i veliki "problem". Naime sve više djece želi ići samo u našu školu! Uostalom, vještine naših učenika su već poznate diljem Ruande, a nije mala stvar što se, vrlo često, poput rada na ovim učionicama, mogu javno pokazati i pohvaliti pred svojima najmilijima.