Paolo, Théogène, Emanuelle, Valence, Adolphine, Joseph, Immaculee, Felicite i brojni drugi su mladi učitelji ili djelatnici u školi Centra "Otac Vjeko", većinom u kasnim dvadesetima, a zahvaljujući sredstvima njemačke Franziskaner Mission iz Dortmunda dobili su priliku da im se sagrade kuće. Gradnju kuća od pečenih ili sušenih cigli organizira fra Ivica, a pri tome se koriste i svi resursi Centra. Kuće grade učenici zidarstva, a namještajem ih opremaju učenici stolari. Osim njihove učiteljske plaće, rijetko koja od njihovih obitelji ima druge prihode. Živi se uglavnom od uzgoja kave, banana, krumpira i kukuruza te mlijeka poneke koze ili krave.

«Živim s majkom, tri sestre i jednim nećakom. Naravno da sam sretan što mi je sagrađena nova kuća. Ima tu još puno toga za urediti, ali onaj najveći dio posla je gotov. Imam fotelje za dnevnu sobu i krevet za moju spavaću sobu, a sada treba opremiti i druge prostorije» – kaže 27-godišnji učitelj stolara Paolo kojemu na noćnom ormariću stoji kazetofon i mnoštvo kazeta s reggae glazbom, a iznad kreveta plakat s akcijskim junakom Bruce Leeom.

U još neuseljenoj i neopremljenoj kući Josepha, koji podučava krojenje i šivanje, na polici za sada stoji tek glačalo na ugljen. Ovaj učitelj, koji je imao priliku boraviti nekoliko mjeseci u Kanadi, na zidovima ima plakate s papom Ivanom Pavlom II., a na vratima njegove spavaće sobe zalijepljenu sliku pokojnog fra Vjeke Ćurića, ubijenog humanitarca i dobrotvora kojeg mještani Kivuma pamte s osobitim poštovanjem.

Većina učitelja, osim 31-godišnje Adolphine koja je udana i ima dijete, još uvijek nije oženjena i žive s majkom, braćom i sestrama. Očevi su većini njih stradali u ratu. Gradnjom novih kuća oni dobivaju priliku da se osamostale, osnuju vlastitu obitelj i dom.

Foto : Jure Mišković