Fratar Giacomo Bini iz Italije postao je prijatelj siromašnih i nevoljenih. Fra Vjeko Čurić iz BiH prijatelj djece i mladih. Belgijanac fra Raoul župnik Kršćana u župi Kivumu. A talijanski fratar Anselmo postao je brat i prijatelj vrta, cvijeća, fratarskih  zečeva i kokoši.

Moje redovnicko zvanje u Franjevačkoj provinciji Afrike, Madagaskara i Mauricijusa u nekoj mjeri odražava se i na tadašnju situaciju u Vice-Provinciji i izazove prvih misionara koji su tada započinjali novi projekt - osnivanje Reda male braće na afričkome kontinentu.

Iskustvo prvih fratara - misionara u Ruandi

Prvi franjevci u Ruandu su došli 1983. godine. Prvi fratar kojeg sam ja upoznao, početkom 1984., bio je fra Vjeko Čurić. On je tada bio promicatelj duhovnih zvanja. 1985. godine kada sam prvi put pozvan na aktivno sudjelovanje upoznao sam i drugu braću: Giacoma Binija, Anselma Doglia (Italija) te Raoula de Builssereta (Belgija). Oni su bili prvi franjevci koji su došli u Ruandu spomenute 1983. godine.

S njima sam proveo otprilike mjesec dana prije nego sam počeo svoj postulat. Bio sam impresioniran načinom njihova života, jednostavnim službama koje su obavljali u bratstvu; u župi, ali i izvan nje. U zajednici su živjeli skromno i jednostavno, radeći jednostavne poslove sa svojim župljanima. Njihov način života lako su mogli shvatiti i prihvatiti oni koji su pročitali Evanđelje, ali isto tako i oni koji nisu mnogo znali o vrijednostima koje franjevci uče i propagiraju.

Zajedno su vodili svećeničku službu u župi, a pritom imali različite obaveze prema bratstvu, ali i siromašnima i potrebitima. Imali su i dosta obaveza pri različitim kongregacijama pružajući utjehu, utočište i ostale načine duhovne potpore. Sve njihove službe imale su nešto zajedničko – bile su primjer franjevačkog skromnog duha i ukazivale su na vrijednosti njihovih redovnickih zavjeta, najviše zavjeta siromaštva.

Fra Giacomo Bini iz Italije postao je prijatelj siromašnih i nevoljenih. Fra Vjeko Čurić prijatelj djece i mladih. Fra Raoul kršćanski župnik u Kivumu. A fra Anselmo bio je brat i prijatelj vrta i cvijeća, fratarskih zečeva i kokoši.

Život u bratstvu i njihove različite svećeničke službe bile su znak njihove osobnosti, kao i reda Male braće te franjevačke duhovnosti. Svaki od njih bio je vrlo smiren i sretan jer je pronašao sebe u siromaštvu. Fra Giacomo Bini uvijek je zračio radošću. Posjećujući potrebite, radeći s njima u vrtu i dijeleći s njima ono malo koliko su imali - u samostan se vraćao pun sreće i poleta. Nikada ga nisam vidio sretnijeg u nekoj drugoj situaciji.

Prvi su fratri zaista izgledali  kao i siromasi u njihovim župama: bez cipela, u boljim slučajevima sa sandalama, skromne i jednostavne odjeće. Nitko u bratstvu nije imao auto. Putovali su javnim prijevozom i svejedno bili sretni i zadovoljni takvim načinom života.

Osnivanje

Tako su učili i nas pripravnike - biti redovnik reda Male braće znači biti što bliže siromasima.  Za fra Giacoma Binija to je značilo slijediti Isusa Krista koji je postao siromah, cijeli život darovao za otkupljenje naših duša, postao prijatelj grešnika i odbačenih od strane društva. Redovnička služba za njega je podrazumijevala i skroman život – način za pružanje nade siromasima pokazujući im put mira i solidarnosti. Značilo je to i biti brat svima ne gledajući razlike poput plemenskih, rasnih, ili onih etničke pripadnosti. U to vrijeme, biti redovnik reda Male braće podrazumijevalo je odijevati se, jesti i živjeti u uvjetima poput ostalih župljana, i na taj način izbjegavati i premošćivati bilo kakvu dominaciju nad siromašnima uz (po)moć novca.

Slijedeći primjer prvih fratara misionara, i u redu Male braće u početnim formacijama stavili su naglasak na bratstvo, zajedništvo i izmirenje. Počeci su se temeljili na različitim iskustvima u župi, među siromasima i hendikepiranim ljudima. Prilikom osnivanja naši su redovnici živjeli s invalidima i pomagali ih. Jednostavni životni stil, fizički rad u samostanu, franjevački odjek na život Isusa Krista i život sv. Franje Asiškog, čitanje Evanđelja i molitva – sve su to bili dijelovi našeg sveukupnog formiranja.

Mladi su svoje razumijevanje franjevačkog načina života morali dokazati kroz svoj primjer življenja i kroz primjer svog položaja u društvu. U Ruandi, kao i u ostalim afričkim zemljama, ljudi su tada bili u potrazi za načinima borbe protiv bijede i neznanja. Stoga su se mladi uključivali u razne skupove, s različitim motivima i iz različitih razloga. A prvi su se misionari u toj situaciji  trudili pronaći pravi način za okupiti mlade u Ruandi. To je razlog zbog kojeg se nije previše isticalo prvih pet godina akademske naobrazbe i zvanja. Sva pozornost usmjerena je na način kako formirati vjernika i franjevačkog  Malog brata u Ruandi, tako da on bude sposoban slijediti Isusa Krista u duhu svetog  Franje, a u skladu s kulturom i trenutnom situacijom u zemlji.

Izazovi

Ali postojao je i mali problem. Prvi su fratri-misionari dolazili iz različitih franjevačkih tradicija. I svaki od njih želio je ugraditi svoju kulturu i svoje franjevačko iskustvo. I mladima u formaciji nije bilo lako razlučiti što izabrati od svih tih različitih tradicija i kultura. A nitko od fratara nije bio pripremljen za rad i djelovanje u novom  kontekstu.  Možda nisu bili spremni, ali čvrsto su vjerovali u pomoć Duha Svetoga.

Nekoliko fratara-misionara bili su sposobni i voljni gledati u budućnost. Ali  sadašnjost je bila sasvim dovoljna. Nisu smjeli razmišljati niti se pitati što nosi budućnost. Ako bi itko od mladih fratara pokušao razmišljati o budućnosti, ne bi bio shvaćen.  Jednostavno, za budućnosti i sve ostalo pobrinuo se Duh Sveti. Da, na našu sreću, Duh Sveti bio je s nama i radio za nas svih proteklih godina.

I na kraju, želim iskreno zahvaliti svoj braći koji su došli u Ruandu na početku 'Afričkog projekta'. Oni su sudionici i svjedoci stvaranja reda Male braće i mnogo su doprinijeli misiji koju danas vodim. Zahvaljujem bratu Giacomu Biniju s kojim sam imao privilegiju živjeti i raditi četiri godine dok sam bio novak i pripravnik. Hvala i nekolicini misionara koji su živjeli u Ruandi i bili poput proroka, a svi znamo da 'pravi proroci nikad nisu shvaćeni'. Hvala svima koji su doprinijeli da se uspostavi Provincija svetog Franje u Africi, Madagaskaru i Mauricijusu. Neka vas Bog sve blagoslovi!

fra Kizito Ngomanzungu, župnik župe Kivumu