Danas 19-og travnja je veliki dan za školu Otac Vjeko kao i za cijelu Ruandu. Prvi dan drugog tromjesečja u ovoj školskoj godini. I kako nebi bio veliki dan?

Veliki broj učenika su počeli svoje putovanje za školu jučer, u nedjelju. Veliki broj je proveo noć na autobusnim stanicama ili okolo stanica jer nisu mogli “uhvatiti” mjesto u autobusima. Puno je putnika a u autobusima nemaju dovoljno mjesta da bi svi mogli putovati ka željenom cilju. Iako su cijene dva, tri puta veće nego obično ni to nije pomoglo da se stigne do škole kako su planirali.

Kako su počeli pristizati u školu, ovo jutro, bilo je ljepota gledati ih obučene u svakodnevnoj odjeći s puno modnih stilova i boja. Ljepota! I to je trajalo jako kratko.

Poslije upisa, plaćanja školarine, podjele alata i materijala te drugih školskih obaveza ljepota šarenila je nestala. Sve što smo mogli vidjeti poslije toga je zeleno i bijelo. Školske uniforme!

Đaci su bili podijeljeni u razne grupe. Trebali su očistiti učionice od prašine te okolo škole žbunje jer je napadalo dosta kiše tako da je dosta toga zaraslo u travu. Poslije toga odlaze u razrede da počnu sa novim školskim gradivom a u isto vrijeme jedna grupa je nastavila svoj posao. Nastavili su čišćenje zemljišta za novi projekt zečeva (o tome ćemo poslije pisati).

Tako je lijepo vidjeti ih. U školi ih se prvi dan pojavilo 157 a trebalo ih je biti 274. Ima još dana i nadamo se da će se i ostali pojaviti. Tako ih je lijepo vidjeti pune života i radosti te spremnosti da nešto nauče. Cijelo mjesto odzvanja od smijeha, veselja, galame. Našem miru i tišini došao je kraj ali s dobrim razlogom. Pa dragi moji, dobro je vratili se u školu Otac Vjeko.