Prvotni šok od posjeta Africi davno je završio i polako sam se posvetio istraživanju lokalnih tekućih specijaliteta i do sada sam isprobao sve domaće pive te nekoliko pečenih specijaliteta uključujući i pečene banane. Ipak Afrika nije poznata samo po tome pa sad polako krečem i u dubinsko istraživanje ostalih ljepota i znamenitosti Afrike i njezinih stanovnica. Posjeta okolnim mjestima te ponovna posjeta Kigaliju glavnom gradu Ruande ostavile su dojam velikog kontrasta u bogatstvu i kulturi življenja lokalnih ljudi.

Dok vozite kroz Kigali oko vas jure većinom divlje 4pogonske zvijeri japanske proizvodnje sa cjenovnom markicom koje si ni mi Hrvati većinom ne možemo priuštiti, a u drugom najvećem gradu Gitarami „asfaltirane“ ulice se umjesto ležećim policajcima mogu pohvaliti rupama do koljena, a na uglovima ulica nalaze se „javne govornice“ sa bežičnim telefonima na kartonskim kutijama gdje se žičanom slušalicom povezujete sa ostatkom svijeta.

Lagan je život ovdje! Većina ovih ljudi i ne zna što se sve može imati, pa im javni telefoni na kartonskim kutijama, asfaltirane ceste sa „malo“ rupa i posebno veliki plac sa domaćom i kineskom robom u središtu provincijskog gradića i predstavlja civilizaciju. Ali naravno i u gradiću kao što je Gitarama postoje ona mjesta namijenjena lokalnoj eliti i onom malom broju turista koji se nađu u blizini. Jedan od takvih boljih lokala obišao sam sa fra. Ivicom, lokal kakav bi možda i očekivali u bivšoj kolonijalnoj Africi, velika zelena livada sa stolcima, unutar veliki (i nekada uređeni) bar, sve u svemu odiše dozom nekadašnjeg luksuza, ali mjesto očito ne mijenja ljude, usred lokala umivaonika, a nakon što konobar donese pepeljaru drugi i nepoznati mladić sa tri riječi engleskog pokušava objasniti da je pušenje zabranjeno... meni ne smeta, sve je to dio lokalnog šarma, ali na taj način Ruanda ne bude skoro ušla u Europu!

Naravno, nisam tu samo da se zabavljam i u zadnjih par dana napokon sam i započeo posao zbog kojeg sam i došao, prva računala su složena, posao lagan i opuštajući, da je Internet veza malo bolja sve bi išlo i puno lakše, ovako za svako računalo treba i po nekoliko sati da se složi, konfigurira, poboljša... ali nema veze, pa ipak sam u Africi i sve se stigne, vremena ima dovoljno...