Evo, već dulje vrijeme pokušavam se odlučiti na posjet Africi, a pomislio sam da je najbolji način posjetiti je ne iz osobnog zadovoljstva već kako bi nadam se uspio i pomoći nekome dok provodim vrijeme na crnom kontinentu. I tako napokon, a nakon nekoliko mjeseci planiranja i donošenja odluke napokon prije 3 dana sjeo sam u avion i krenuo na put prema Africi gdje sada boravim kod Hrvatskog fratra fra. Ivice u maloj školi i župi u mjestu Kivumu – Ruanda.

Nakon početnog šoka od vožnje avionom do Londona (alkohol čini čuda) 30 sati puta i nekoliko presjedanja danas sjedim u svojoj sobi u franjevačkom samostanu, odmaram se od nogometne utakmice koju smo igrali jučer i polako okušavam sabrati što više dojmova kojih je jako puno u samo 2 dana koliko samo ovdje.

Strahovi koji su postojali od samog puta, Afrike ili života u samostanu nestali su već nakon prvih nekoliko minuta po slijetanju u Kigali (glavni grad Rwande) i susreta sa fra Ivicom.

Ruande se zasada čini kao divna zemlja, divnih ljudi koja me sa svojim brojnim obrađenim brežuljcima na prvi pogled posjetila na Hrvatsko zagorje samo bez vinove loze ali opet sa brojnim malim kućicama koje neodoljivo podsjećaju na kleti upravo u nađem zagorju.

Sport, odmor, lagani život i opuštanje, najkraći bi bio opis mojih prvih trenutaka Afrike.