Voda, odnosno nedostatak vode, veliki je, možda i najveći problem Ruande i Afrike uopće. Bilo da je u pitanju voda za piće, ona koja dolazi s neba u vidu kiše, ili ona u bocama, u marketima.

I prvo ona voda koja direktno 'život znači', voda za piće. A u Ruandi gotovo da je i nema. Naime, Kivumu, kao i 90 posto Ruande, nema tekuću vodu. I u tim uvjetima, kao što sam već ranije pisao, ljudi se vodom snabdijevaju na nekoliko slavina malog sustava u središtu sela, kao i na obližnjim izvorima. I ta voda služi za sve potrebe – za piće, kuhanje, održavanje higijene... Međutim, ta voda je kemijski i bakteriološki neispravna za piće. Trebalo bi je prvo prokuhati, pa filtrirati, ali, tko to sebi može priuštiti?

Ljudi piju tu vodu. I zato su ovdje nerijetke bolesti kao što su amebe u organizmu, pa i dizenterija. Alternativa je voda u bocama koja se može svugdje kupiti. U stvari, ne može. Ima je, ali boca košta oko četiri kune. A ovdje ljudi rade cijeli dan za pet kuna. Pa, kako onda da kupuju vodu? Nikako...

U Kivumu upravo ovih dana stiže gradski vodovod iz Gitarame. Postavljaju se cijevi i svatko tko je 'na liniji' ima priliku priključiti se na gradski vodovod. Sam priključak i nije toliko skup, čak ni za prilike u Ruandi. Košta 11.000 ruandskih franaka, ili oko 90 kuna. Međutim, na tu cijenu treba dodati i dovod od glavnog voda do kuće, kupiti cijevi, iskopati kanal te napraviti instalaciju u kući. A to sve cijenu podiže na, za ovdašnje prilike, astronomsku cifru od oko 500 kuna.

Zato si većina ljudi neće moći priuštiti uvođenje vode u kuće. A i oni koji to naprave, suočit će se kasnije sa vrlo visokim računima za vodu. Ali, riješit će time veliki problem, moći će se barem riješiti kanistera i mučnog odlaženja po vodu nekoliko puta dnevno. Međutim, ni 'gradska voda' nije ispravna za piće! Pa, ključni problem, zdravstveni, i dalje ostaje...

Drugi problem je onaj sa vodom koja 'dolazi sa neba', kišom. Naime, kao što sam ranije pisao, Ruanda je zemlja u tropskom pojasu i ima dvije kišne i dvije sušne sezone godišnje. Po tome je organiziran i život u Ruandi. U zemlji u kojoj gotovo svi žive od komadića zemlje na kojoj je nešto posijano, padaline koje će omogućiti razvoj usjeva 'život znače'. Međutim, globalne klimatske promjene su itekako stigle i u Ruandu. I padalina čak ni tijekom kišne sezone nema ni približno kao ranije, a ni približno dovoljno za poljoprivredu.

A ovdje pogled u nebo nije pogled znatiželje – treba li nam danas kišobran i hoće li nam cipele biti mokre, već pogled brige hoće li sljedećih dana i mjeseci tanjur i stomak biti prazni... Kišna sezona u Ruandi je upravo završena. I kažu da je bila slaba, da nije bilo dovoljno padalina. Selo će, to svi kažu, biti itekako gladno...

Stiže ovih dana voda iz Gitarame, postavljaju se naveliko cijevi, kopa se... Ali, ona najvažnija voda, ona koja predstavlja granicu između sitosti i gladi, nije stigla.