HrvatskiEnglishDeutsch
counterUkupno posjetitelja1762426
Petak21srpnja2017.
Od kanaste do ptice rugalice
Petak, 22. kolovoza 2014. piše Dejan Anić

Dođeš u Afriku volontirati. Novi svijet, novi ljudi, nove obaveze, upoznavanje sa jednom potpuno drugačijom kulturom, klimom, hranom, putovanja i upoznavanja okolnih zemalja, i puno posla.

Od kanaste do ptice rugalice

Može li onda biti i dosadno tijekom volontiranja? Pa, može. Prije svega za vrijeme kišnih dana i tijekom školskih praznika. Tada nema toliko obaveza, a i selo nekako zamre. Nema učenika, ljudi se sakriju od kiše i nema ih u poljima, nema ni djece na seoskim putevima.

Tada je i obližnja Gitarama daleko, jer po kiši treba prevaliti blatnjavu seosku cestu do autobusne stanice, kisnuti čekajući prijevoz... Onda je, barem meni, najbolja opcija ipak ostati u volonterskom centru i nekako 'ubiti vrijeme' dok sve ponovo ne 'oživi'. A koje 'oružje za ubijanje dosade' se nudi?

Prvo su, naravno, društvene igre, i to prije svega karte. Tu su špilovi, tu su drugi volonteri, pa često kartamo. A prva opcija od kartaških igara je kanasta, ostavština moje drage prijateljice Ute. Uta nas je 'zarazila' ovom igrom, ja dalje prenosim znanje na novopridošle volontere, i jedna od prvih obaveza svih po dolasku u volonterski centar je naučiti igrati kanastu. Onda u slobodno vrijeme dva špila, papir, olovka i 'rat' počinje. I ulog je ponekad tu, igra se najčešće u piće, čisto da bude zanimljivije.

I ostale društvene igre su tu. Tako sam, nakon vjerojatno više od dvadeset godina, u Ruandi ponovo igrao i Ne ljuti se čovječe (ovu igru posebno vole moji lokalni prijatelji Ruanđani), a u šahu mi je računalo glavni protivnik.

Od kanaste do ptice rugalice

Za one koji više vole 'živu riječ' opcija je i gledanje televizije. Tu je TV, gomila satelitskih kanala, može se gledati i BBC, NatGeo, History, Discovery, sportski kanali. Imamo i zavidnu kolekciju diskova sa filmovima i serijama, od starih jugoslavenskih klasika, novih hrvatskih filmova, starih dobrih vesterna, pa do kolekcije Harry Pottera, svatko će naći nešto zanimljivo za sebe.

Na kraju čitanje, moja omiljena zabava. Sa sobom sam na računalu ponio puno toga za čitanje, ali i nisam morao. U samostanu postoji velika biblioteka, ali je tu i jedna manja u volonterskom centru, nastala dijelom i tako što su volonteri donirali za nju knjige koje su donosili sa sobom za čitanje. Ima knjiga na različitim jezicima, i izbor je dobar. Od religijske literature, turističkih vodiča, kuharica, riječnika, knjiga viceva, školske lektire, pa do romana Le Carrea, Dumasa, Puzoa, Dan Browna...

Uglavnom, svatko tko poželi nešto pročitati imat će izbor. Ja sam upravo završio sa čitanjem traktata o NTU psihoterapiji (na preporuku prijatelja iz Nairobija) i započeo čitanje romana Živi samo da ispričaš, o stradanju klera u komunističkoj Albaniji, dok kolegice iz volonterskog centra čitaju romane To kill a Mockingbird i Man named David.

Uglavnom, ukoliko se odlučite volontirati u Kivumuu, garantiram da vam neće biti dosadno. Puno je posla i obaveza, a u slobodno vrijeme ćete se moći posvetiti upijanju boja, mirisa i okusa Afrike.

A kada se i dogodi onaj dosadan kišni dan, i tu ćete imati opcije. Za početak, da naučite kanastu...

 

Knjiga 'Naš čo'ek u Africi'Kupnjom knjige pomažete izgradnju srednje škole!

A knjiga će vam ostati kao trajno sjećanje na vašu donaciju. Naručite knjigu, pročitajte zanimljivo štivo, naučite ponešto novo i - pomozite da i djeca Kivumua dobiju školu u kojoj će i oni moći naučiti mnogo toga...Kako do knjige?

Centar Otac Vjeko

copyright © 2005-2017 vjeko-rwanda.info • Sva prava pridržana • Koncept, izrada i održavanje portala: Edvard Skejić