HrvatskiEnglishDeutsch
counterUkupno posjetitelja1633423
Subota25ožujka2017.
Ovdje je nogomet i dalje igra u kojoj se uživa
Nedjelja, 20. travnja 2014. piše Dejan Anić

Bio sam na utakmici nogometne općinske lige u selu! I mogu vam reći da mi je to bilo jedno od zanimljivijih popodneva u Ruandi... Mjesto događaja je već ranije spominjana livada Gasenyi u selu. Sasvim sam slučajno prolazio putem, čuo buku, svratio da vidim što se događa... Spektakl!

Ovdje je nogomet i dalje igra u kojoj se uživa

Nogometni 'stadion' – livada Gasenyi u selu

Cijelo popodne bilo je posvećeno odmjeravanju nogometnog znanja različitih sektora (sektor obuhvaća nekoliko sela) općine Gitarama. Uvod je bila utakmica dva ženska općinska tima. Nogometašice su odmjerile snage, igrao se ozbiljan nogomet, bez pardona, bilo je i uklizavanja i grubih prekršaja i kartona.

Pokušavao sam gledati, ali mi se na 'tribinama' (uzvišenje iznad livade) pridružio jedan srednjoškolac, pa njegov brat, pa njihov prijatelj... I onda 'milijun' pitanja – tko sam, odakle sam, otkud u Kivumuu, što radim ovdje... To je cijena kada si jedini bijelac među gledateljima.

Ovdje je nogomet i dalje igra u kojoj se uživa

Tribine su uzvišenje iznad livade

Naravno, na kraju se završilo prijedlogom da ih nekako pošaljem u Europu i plaćam im školovanje... Strpljivo sam odgovarao na pitanja, ali sve to me pomalo omelo u gledanju utakmice. Nema veze, to je bio samo uvodni meč.

Glavni događaj je uslijedio poslije toga. Na seoskom putu parkirala su se dva kombija, u jednom ekipa iz obližnje Gitarame, a u drugom njihova 'organizirana navijačka skupina'. Strčali se momci do 'stadiona', pa igrači požurili u obližnji šumarak eukaliptusa na presvlačenje, u nedostatku svlačionica. I pojaviše se odjednom kao pravi nogometaši – dresovi, štucne, kopačke, puna oprema! Ubrzo stiže i seoska ekipa, također opremljeni za utakmicu.

Pojavi se i sudac u pravom pravcatom sudačkom dresu, sa dvojicom pomoćnika, od kojih je jedan imao čak i pravu sudačku zastavicu, dok je drugi koristio neku majicu za signaliziranje... Čak je bio prisutan i liječnik sa medicinskim koferčićem koji sliči na prvu pomoć iz nekog auta. Uglavnom, odjednom je sve počelo sličiti na pravu nogometnu utakmicu.

Ovdje je nogomet i dalje igra u kojoj se uživa

Bilo je i uklizavanja i grubih prekršaja i kartona

Mogu reći da sve pomalo podsjeća i na utakmice naših seoskih liga. Dobro, ima nekih razlika. Iza golova su, umjesto kukuruza, banane i eukaliptus, a ni golovi nisu baš metalni kao kod nas, već napravljeni od motki, ali je suština ista. Ista strast, ista ljubav za nogometom i ista želja za pobjedom susjednoga sela (u ovom slučaju ekipe iz grada). I, od prvog zvižduka počela je borba na terenu, a s tim i glasno navijanje (da ne kažem urlanje) na tribinama.

Vidi se da su navijači gostiju organizirani, imaju i neke uzvike koje svi ponavljaju, mašu majicama, u nedostatku bubnja lupaju u prazan kanister, pušu u neke pištaljke. Uglavnom, urnebes!

S druge strane navijači seoske ekipe sve uglavnom mirno gledaju, vjerojatno se čude 'ludoj gradskoj omladini', ali su svim srcem za svoju ekipu. Teče utakmica, redaju se šanse, vidi se da je sudac očigledno završio neki sudački tečaj, ima pravilnu gestikulaciju prilikom dosuđivanja, mašu se i zaleđa...

Ovdje je nogomet i dalje igra u kojoj se uživa

Čak je bio prisutan i liječnik sa medicinskim koferčićem koji sliči na prvu pomoć iz nekog auta

A i onaj 'doktor' malo-malo utrčava u teren, ukazati medicinsku pomoć. Nema baš nosila, pa po četvorica momaka iznesu ozlijeđenog igrača, a doktor kreće sa masažom i na tome se završi. Tko zna ima li uopće ikakvih medicinskih sredstava u onom koferu, ali dobro izgleda...

I, konačno, krajem drugog poluvremena, goooool! Navijači utrčavaju u teren, bacaju se po travi, prave premete i kolutove, vrište. Borba se poslije toga rasplamsava, ali ostaje minimalan rezultat. I kraj utakmice.

Sportski pozdrav na sredini terena, cijela publika je naravno također u terenu, zagrljaji, i sve se završava u najboljem redu. Jedino nema razmjene dresova, jer su ovo vjerojatno jedini koje imaju...

Ovdje je nogomet i dalje igra u kojoj se uživa

Na kraju - sportski pozdrav, cijela publika je naravno također u terenu, rukovanje, zagrljaji

Na kraju, jedni sretni i zadovoljni, drugi ne baš toliko, ali nitko nije tužan. Naime, ovde je nogomet i dalje samo igra u kojoj se uživa. Nema novaca, nema ni sumnjivih menadžera i kvazimenadžera, kriminalaca, tuča navijača... Pa, tko je onda u pravu?

Eto, jedno zanimljivo popodne u srcu Ruande...

 

Knjiga 'Naš čo'ek u Africi'Kupnjom knjige pomažete izgradnju srednje škole!

A knjiga će vam ostati kao trajno sjećanje na vašu donaciju. Naručite knjigu, pročitajte zanimljivo štivo, naučite ponešto novo i - pomozite da i djeca Kivumua dobiju školu u kojoj će i oni moći naučiti mnogo toga...Kako do knjige?

Centar Otac Vjeko

copyright © 2005-2017 vjeko-rwanda.info • Sva prava pridržana • Koncept, izrada i održavanje portala: Edvard Skejić