Odmah treba naglasiti da na tržnicama postoje dvije cijene za svaki proizvod. Jedna je ona koja je prava, koju mještani naplaćuju i plaćaju, a druga je ona za rijetke bijelce koji svrate na tržnicu.

Ne volim cjenkanje, ali imam bogato iskustvo cjenkanja iz dosta arapskih zemalja, tako da mi ni Ruanđani nisu nepremostiva prepreka

I nije tako samo na tržnici Kivumua. Tako je u gotovo svakoj ruandskoj trgovini. Naravno, ovdje svi smatraju da je bijelac = bogat, pa svi nekako pokušaju iskoristiti priliku. I onda ti naravno preostaje – ili da znaš pravu cijenu i daš toliko novaca ili da se pokušaš cjenkati i spustiti cijenu na neku razumnu. Pa kako kome ide od ruke.

Recimo, gledao sam našeg prijatelja volontera, poštenog Japanca na tržnici u Kivumuu. Pitao je za cijenu, čuo onu 'bjelačku', bez riječi izvadio novčanik i platio. U sekundi je izazvao oduševljenje i smijeh okupljenih koji su ga gledali kao da je pao s tko zna koje planete!

Cijene na tržnici su povoljne, pogotovo kada su voće i povrće u pitanju

Osobno, ne volim cjenkanje, ali, kako sam ponositi list brdovitog Balkana, ipak ne volim da me bilo tko zavrne. Pa se onda upuštam u cjenkanje.

Na sreću, imam bogato iskustvo cjenkanja iz dosta arapskih zemalja, tako da mi ni Ruanđani nisu nepremostiva prepreka. Međutim, ovdje je, pogotovo na tržnici, utoliko zanimljivije jer nitko ne govori ni trunku engleskog, ja još ne govorim lokalni jezik, pa se cjenkanje odvija putem 'govora tijela', odnosno korištenjem prstiju za brojeve, mahanjem glavom za odbijanje ili prihvaćanje, mrštenjem ili osmijehom ovisno od ishoda. I, moram priznati, nije tako loše. Na kraju je prava cijena ona koja i meni i prodavaču izmami osmijeh, pa tko je koga za..... nije ni bitno.

Svašta se tu može naći...

Uglavnom, pisali smo i ranije, cijene na tržnici su povoljne, pogotovo kada su poljoprivredni proizvodi u pitanju. Kilogram manga je oko 2,5 kuna (inače, ovdje vage nema, kupuje se na komad ili koliko stane u šake, pa su ovo moje procjene), marakuja isto toliko, veliki ananas oko kunu i pol, papaja oko tri kune, a banane su nešto skuplje i kilogram košta oko tri kune.

Rajčica, luk i paprika su još jeftiniji, kao i ovdje vrlo popularni kasava i slatki krumpir.

Garderoba ima cijene u skladu sa kvalitetom, čistoćom i iznošenošću, tako da kratke hlače možete kupiti za oko četiri kune, jeans hlače za oko sedam kuna, cipele isto tako.

Na kraju je najvažnije da su svi zadovoljni

Naravno, sve polovno ili prepolovno...

Za zanatske usluge (krojačke, obućarske ili frizerske) cijene još nisam saznao, ali ću pitati pa ću vam javiti.

Dakle, iz naše perspektive, sve je jako jeftino, pogotovo ako se dobro cjenkaš pa dobiješ realne cijene.

Ali, i meni, prekaljenom pregovaraču oko cijena, nekada dođe da platim prvu cijenu koju čujem. Jer, mene neće baš oštetiti ako platim nešto više kunu ili dvije, a korist može biti višestruka. Naime, prodavači će makar nakratko biti sretni, jer su nešto dobro i 'skupo' prodali, a drugo i najvažnije, to će za njih značiti neki franak više, koji će potrošiti na kupovinu petroleja kojim osvjetljavaju kuće, ili ulja i riže kojom će nahraniti svoju djecu. Na kraju, svi zadovoljni...