HrvatskiEnglishDeutsch
counterUkupno posjetitelja1703375
Srijeda24svibnja2017.
Riža je luksuz, svi imaju i jedu banane
Četvrtak, 06. ožujka 2014. piše Dejan Anić

Ruanda i hrana. I sada bi, o ovoj temi, tekst o Ruandi, kao i o većini afričkih zemalja, mogli početi time da je hrane malo i nedovoljno, da su mnogi stanovnici gladni ili polusiti i da su rijetki oni sretnici koji mogu sebi osigurati dovoljno hrane za neki dostojan život. Međutim, o tome ćemo detaljno pisati u sljedećim tekstovima.

Riža je luksuz, svi imaju i jedu banane

Glavno voće Ruande je banana i postoji ih više vrsta...

Ovom prilikom bavimo se time što se najčešće jede u Ruandi (kada se jede). Hrana je znatno drukčija u odnosu na europsku, ali ima i sličnosti. Najviše razlika je u onom osnovnom – voću i povrću.

Glavno voće Ruande je banana. Ovdje banane u vrtovima imaju mnoge obitelji, skoro svatko ispred kuće ima poneko drvo banane, a često ćete, uz cestu, vidjeti i velike plantaže. I, kada je u pitanju banana, ovdje postoje tri osnovne vrste banana: one koje se jedu kao voće, kao i kod nas (takvih postoji mnogo vrsta, različitih veličina, slatkoće...), zatim one koje se kuhaju ili prže (u Ugandi ih najčešće zovu matoke) i na kraju one od kojih se prave alkoholna pića (prije svega pivo, ali i žestoka alkoholna pića). Dakle, banana ovdje predstavlja nešto kao jabuka ili šljiva kod nas.

Riža je luksuz, svi imaju i jedu banane

...one koje se jedu kao voće...

Osim banana, u Ruandi se uzgaja i uspijeva i mnogo drugog različitog voća. Primjerice, ananas, mango, avokado, kikiriki, marakuja (passion fruit), jack fruit, odnosno sve ono što kod nas rijetko možete vidjeti. I to voće je jeftino, pogotovo ako ga kupujete na tržnicama. U nedostatku vaga, pogotovo na seoskim improviziranim tržnicama na livadama, prodaje se na komad.

Riža je luksuz, svi imaju i jedu banane

...ali i one koje se kuhaju

Tako jedan poveliki ananas košta oko dvije kune, pet do šest banana platit ćete dvije kune, nekoliko plodova manga oko jedne kune, šaka plodova marakuje manje od jedne kune.

Dakle, kada je voće u pitanju, u najkraćem, za nas manje dostupna egzotika je svakodnevica Ruande.

S druge strane, jedna manja jabuka u supermarketima košta oko 300 ruandanskih franaka (2,50 kuna), pa tako kilogram jabuka dođe i oko vrtoglavih 20 kuna. Drugim riječima, ono voće koje je kod nas jeftino, u Ruandi je jako skupo. I obrnuto.

Riža je luksuz, svi imaju i jedu banane

Osim banana, u Ruandi ćete naći i marakuju (passion fruit)

Kada je povrće u pitanju, tu je situacija dosta slična našoj. Sade se rajčice, kupus, luk, mrkva, paprike, grašak, mahune, grah... I povrće se ovdje uglavnom jede svježe ili vrlo jednostavno skuhano, bez neke posebne maštovitosti. Kao i za lokalno voće, i cijene povrća su također niže nego u Europi.

Među ugljikohidratima, odnosno onim čime se najlakše može 'zavarati' glad, tako česta u ovom dijelu svijeta, dominiraju četiri proizvoda: kukuruz, riža, slatki krumpir (batat) i kasava (manjoka), uz već ranije spomenute banane za kuhanje.

Riža je luksuz, svi imaju i jedu banane

Jedan poveliki ananas košta oko dvije kune

Kukuruz je kukuruz, isti kao i svugdje i ovde ga sadi dosta ljudi. Jedu ga kuhanog ili pečenog i, slično kao i u nas, i ovdje možete vidjeti ulične prodavače koji prodaju pečeni kukuruz.

Riža je ipak luksuz za većinu stanovnika Ruande. Ona se proizvodi industrijski, postoje velika polja riže (na putu Kigali – Akagera i Gitarama – Butare), ali je u trgovinama riža prilično skupa i nije baš uvijek dostupna siromašnijim stanovnicima.

Riža je luksuz, svi imaju i jedu banane

Iako se proizvodi u Ruandi, rižu si mnogi stanovnici ne mogu priuštiti, pa ju dobiju kao humanitarnu pomoć

Slijedi slatki krumpir (batat). On je izgledom sličan našem, običnom krumpiru (nešto je krupniji i nešto upadljivije boje), a i okus je relativno sličan. Karakterističan je za ovo područje, obitelji ga sade u svojim malim vrtovima i čest je na trpezi skoro svih Ruanđana, uglavnom kuhan, ili u obliku 'pire krompira'.

I za kraj kasava (kod nas poznatija kao manjoka), biljka koja je najveći i najznačajniji izvor ugljikohidrata u 'zemljama u razvoju' (kako se često licemjerno vole nazvati siromašne zemlje), posebno u onima u tropskom i suptropskom području. Jede se korijen biljke, koji po obliku najviše sliči velikoj i debeloj mrkvi, dok je kora slična krumpiru. Također se jede kuhana i jedan je od najčešćih (ako ne i najčešći) obrok u Ruandi.

Riža je luksuz, svi imaju i jedu banane

Slatki krumpir (batat) čest je na trpezi Ruanđana

Iskreno, nije po mom ukusu. Nije loša, ali ništa posebno, bez nekog posebnog okusa, rekao bih da je okus najsličniji nezačinjenoj riži. Ima i onih kojima se sviđa, ali, po meni, ako ju niste probali, niste ništa propustili!

U nastavku vam pišem o mesu i još malo o restoranskoj ponudi...

 

Knjiga 'Naš čo'ek u Africi'Kupnjom knjige pomažete izgradnju srednje škole!

A knjiga će vam ostati kao trajno sjećanje na vašu donaciju. Naručite knjigu, pročitajte zanimljivo štivo, naučite ponešto novo i - pomozite da i djeca Kivumua dobiju školu u kojoj će i oni moći naučiti mnogo toga...Kako do knjige?

Centar Otac Vjeko

copyright © 2005-2017 vjeko-rwanda.info • Sva prava pridržana • Koncept, izrada i održavanje portala: Edvard Skejić