HrvatskiEnglishDeutsch
counterUkupno posjetitelja1821815
Nedjelja24rujna2017.
Novi svijet i novi početak
Ponedjeljak, 10. ožujka 2008. piše fra Juro Tokalić

fra Juro TokalićŽivot je najljepši dar koji Bog daje čovjeku, a na nama je da taj dar na pravi način upotrijebimo. Onaj koji nam je dao taj dar, dao nam je i slobodu da taj dar upotrijebimo ili zloupotrijebimo. Mi ne biramo ni mjesto, ni vrijeme našeg rođenja, ali biramo mjesto gdje ćemo živjeti i način na koji ćemo živjeti. 35 godina sam živio u Bosni. Kao dječak, odlučio sam slijediti život sv. Franje Asiškoga, te sam stupio u red manje braće - OFM. Nakon školovanja, položio sam doživotne zavjete i zaređen sam za svećenika. Devet godina sam djelovao u Bosni kao franjevac svećenik. Svo vrijeme u meni je tinjala želja za nečim drugim i drukčijim. Prije godinu dana sam odlučio krenuti na pripreme za misijski život u Africi, a 21. siječnja 2008. sam prvi put stupio na afričko tlo. Uz želju za novim svijetom, u meni je bio i strah od onoga što me čeka. Želja biti s drugima, živjeti s drugima i za druge pobijedila je strah.

Putovanje iz Europe u Afriku je bilo prilično naporno. Bilo je lakše doći iz Londona do Nairobia, nego iz Nairobia do Kigalia. U Kigaliu me dočekao fra Ivica Perić, naš bosanski franjevac i dugogodišnji misionar u Africi sa don Sebastijanom (salezijanac) hrvatskim misionarom. Sam doček je bio bratski i prijateljski, doček kakvim brat brata dočekuje. Moja Afrika, moj san je postao stvarnost. Ono što mi se činilo tako dalekim, postalo je dio mene. Afriku sam zamišljao kao kontinent velikih vrućina, gladi i prostranih pustinja; a Afrikance kao ljude koji žive od danas do sutra iščekujući pomoć od nekoga drugoga, kao ljude koji nisu navikli raditi.

Na moju radost, i u jednom i u drugom sam se prevario. Rwanda u koju sam došao kao gost kod fra Ivice je zemlja sa tisuću brda, puna zelenila i jezera. Iako je zemlja crvenica, jako je bogata i prenapučena. Skoro svaki dio zemlje je obrađen, što se na žalost ne može reći i za moju domovinu Bosnu i Hercegovinu. Kad bi BiH bila ovako obrađena kao Rwanda, imali bi dovoljno hrane za sve, ali bi mogli i izvoziti. Ruanda je jako bogata životom, puna je djece i omladine. U ovom bogatstvu života potreban je netko tko će ga na malo bolji način organizirati i pokazati ovim ljudima lakši način življenja.

Afrički čovjek se ne razlikuje u bitnome od nas Europljana. Razlika je u boji kože, a potrebe i želje su nam jednake. I Afrički čovjek kao i ja ima potrebu za hranom i pićem, ima potrebu za ljubavlju i prijateljstvom, ima jednake osjećaje kao i mi. Kad je tužan plače, a kad je radostan osmijeh mu igra na licu. Svi jednako želimo prijateljstvo i blizinu kako Božju, tako i ljudsku. Nadam se da ćemo i ja i oni s kojima budem živio i radio u Africi prepoznati jedni u drugima najprije Boga, a onda i jednake potrebe i želje.

 

Knjiga 'Naš čo'ek u Africi'Kupnjom knjige pomažete izgradnju srednje škole!

A knjiga će vam ostati kao trajno sjećanje na vašu donaciju. Naručite knjigu, pročitajte zanimljivo štivo, naučite ponešto novo i - pomozite da i djeca Kivumua dobiju školu u kojoj će i oni moći naučiti mnogo toga...Kako do knjige?

Centar Otac Vjeko

copyright © 2005-2017 vjeko-rwanda.info • Sva prava pridržana • Koncept, izrada i održavanje portala: Edvard Skejić