Iako smo u početku našem Limenku, kontejneru u kojem nam je stigla vrijedna donacija iz Kanade, namijenili ulogu bibliokontejnera, od toga smo, kako sam već pisao, morali odustati.

Pa kako i ne bi kada su nam naši dragi prijatelji iz cijeloga svijeta poslali toliko knjiga za našu knjižnicu da je Limenko, unatoč tome što nam se činio golem, pokazao premalim da bi ih sve mogli u njega smjestiti.

Knjižnicu smo, da vas podsjetim, uredili u jednoj velikoj prostoriji u našoj školi, a Limenku smo tražili novu ulogu.

I nedavno se dosjetili! Dio ovog velikog kontejnera, u kojemu smo uredili tri zasebna ureda, bit će pretvoren u radnu prostoriju za invalide iz sela! Na taj smo se korak odlučili, jer u našoj župi ima desetak osoba koje su vezane uz invalidska kolica i za njih nema nikakvoga posla. A od nečega se mora živjeti. Odlučili smo pomoći im.

Prvo smo za dvije nepokretne žene organizirali obuku strojnoga pletenja. Naučile su plesti razne odjevne predmete koje potom netko od njihovih iz obitelji prodaje. I priskrbljuje im sredstva potrebna za preživljavanje. Nakon što su prošle obuku, mi smo im nabavili dva stroja ze pletenje. A one su svoju pletačku radionicu otvorile u selu, u jednoj premalenoj sobici, za koju su plaćale preveliki najam.

Kada su vidjele da im preveliki najam 'guta' i ono malo zarade, opet su nam se obratile za pomoć. Pogledao sam u zasad još praznog Limenka i odmah odlučio – u jednoj ćemo njegovoj prostoriji urediti pletačku radionicu za invalide.

One će imati zadatak ostale invalide iz sela obučiti pletačkim tehnikama na stroju. A mi ćemo dati sve od sebe da za sve njih nabavimo strojeve. Neće biti baš jednostavno, jer jedan stroj košta oko 320 eura. Trebat ćemo pomoć, ali vjerujem da će nam se ljudi rado odazvati svojim donacijama kako bi svih deset invalida iz župe imalo svoje radno mjesto i stroj u Limenku.

I ne samo to, svi oni svakog će radnog dana imati i ručak u našem Centru Otac Vjeko.