HrvatskiEnglishDeutsch
counterUkupno posjetitelja1731241
Četvrtak22lipnja2017.
Akrobati
Četvrtak, 12. srpnja 2007. piše Nikola Babić

akrobatU Africi sam preko deset mjeseci kao volonter u centru za mlade Gatenga, u Hrvatskoj najpoznatijem po tome što je ravnatelj centra nas don Danko Litrić. Za to vrijeme imao sam priliku upoznati većinu naših misionara u regiji, a najčešće se družim upravo sa fra Ivicom budući da je Kivumu samo nekih 40-tak kilometara od Kigalija. Često sam tamo bio i gost franjevačke braće i uvijek se ugodno osjećao a i jako mi je drago kad im mogu i pomoći, uglavnom oko nekih sitnih kompjuterskih poslova. Za nas centar Gatenga u Ruandi znaju gotovo svi. Prva asocijacija ipak nije don Bosco nego: akrobati! Sport kojin nije uopće tradicionalan u Africi vrlo je brzo zbog svoje atraktivnosti postao vrlo popularan i naši momci često nastupaju u različitim prigodama.

cuvar strasniFra Ivica je mjesec dana unaprijed rezervirao naše akrobate za proslavu dana škole u Kivumu i mi smo se rado odazvali. Kao predstavnik zajednice sa akrobatima sam pošao ja. To jutro smo nakrcali rekvizite na kamion i sa petnaestak akrobata krenuli za Kivumu. Da ne bi prekršili stari afrički običaj kašnjenja i mi smo malo zakasnili tako da nismo stigli na misu ali u Kivumu smo bili toplo dočekani. Našu je djecu najviše obradovao topli doručak: uz čaj, peciva i kekse brzo su se zagrijali. Nije uvijek slučaj kad nastupaju da im se nešto punudi a u Kivumu su jeli čak dvaput taj dan! Nakon što su se okrijepili i presvukli počeli su sa zagrijavanjem i istezanjem u maloj dvorani a ispred škole program je polako i započeo. Mene je Ivica kao i uvijek nečim zaposlio tako da sam snimao predstavu kamerom i fotoaparatom ali to je nešto što i inače radim i što volim.

Ispred škole bilo je dosta živo. Na sve strane nekakve izložbe, u građevinskom odjelu prava jedna minijaturna kuća, predlošci stolova, klupa i stolica iz stolarske sekcije, a najviše su pripravile krojačice i tu je bilo skakakve odjeće, za muško i žensko, staro i mlado. Njihova najbolja djela nosile su naravno one same. Za taj dan svatko je bio svečano obučen i po tome se odmah znalo da je danas poseban dan, slavlje!

plesaciU Ruandi su za ovakva događanja neizostavni tradicionalni plesači tako da je nakon uvodne riječi prvo počela njihova točka. Uz zvuke bubnjeva i pjesmu plesaci pokazuju bogatu ruandsku tradiciju. Ima ih razlicitih vrsta, muških i ženskih grupa, i «intore» plesači, sa dugim bijelim grivama kao lavovi i kopljima. Ruanđani su u svijetu poznati po svom folkloru. Malo pomalo došlo je i vrijeme za naše akrobate. U kratko vrijeme na trg ispred škole postavljeni su rekviziti, puštena je njihova muzika i show je mogao početi. Nastupali su malo više od sat vremena a njihov je repertoar stvarno bogat, od akrobacija, gimnastike, yoge, predstave sa klaunovima, žongliranja, ma bilo je pomalo svega a meni je bilo jako drago što smo došli jer sam slikajući promatrao publiku koja je bila oduševljena i cijelo vrijeme vriskala i pljeskala bodreći nase momke.

njemacki ambasadorKivumu je ipak jedno selo i većina njih nikad nije bila u gradu Kigaliju a kamoli vidjela ovako nešto. Upravo su zato naši momci dali sve od sebe i pokazali svu vještinu i snagu. Na kraju je njihova točka završila gromoglasnim pljeskom a nakon programa mnogi su se domaći momci interesirali kako bi i oni mogli naučiti akrobaciju. Program je nastavljen pozdravom njemačkog ambasadora koji je narodu objasnio kako smo njegova žena, Ivica i ja iz istog plemena što se vidi po licu a najviše po nosu i toplo sve pozdravio zahvaljujući se na pozivu. Zatim su učenicima podijeljene diplome i nagrade za troje najboljih učenika iz svakog odjela. I do kraja naravno još pjesme i plesa...

A zatim ono što je većina željno iščekivala... Ručak! Dobro je bilo poznato da je jučer zaklana krava sto znači: danas je za ručak meso! A to nije svaki dan! I sve je bilo kao i dosad spremljeno od samih učenika, pokazali su stvarno visoku razinu organizacije i zato to i je bio njihov dan, dan njihove škole. U franjevačkom duhu jeli smo svi skupa, i narod i uzvanici. U Africi se ljudi koji su malo «važniji» vole držati visoko i nedodirljivo i meni je bilo posebno drago što je bilo tako organizirano da jedemo svi skupa u velikoj sali. Učenici, zatim oni koji su tu već završili školu, njihovi roditelji, akrobati, gosti, svi smo jeli isto, a bilo je za svakoga i nazdraviti! Prava gozba!

Iza ručka ja sam htio ostati pogledati još malo program i igre koje su pripremili ali dečki su bili da se vratimo u Kigali pa smo tako i napravili. Lijepo smo se zahvalili sitih trbušćića, nakrcali kamion i krenuli nazad. Ja sam bio osobito zadovoljan jer su svi bili sretni: Ivica i učenici i gosti zbog dobrog nastupa, a naši momci jer su se dobro natrpali. Pa kad su svi sretni onda sam i ja sretan!

 

Knjiga 'Naš čo'ek u Africi'Kupnjom knjige pomažete izgradnju srednje škole!

A knjiga će vam ostati kao trajno sjećanje na vašu donaciju. Naručite knjigu, pročitajte zanimljivo štivo, naučite ponešto novo i - pomozite da i djeca Kivumua dobiju školu u kojoj će i oni moći naučiti mnogo toga...Kako do knjige?

Centar Otac Vjeko

copyright © 2005-2017 vjeko-rwanda.info • Sva prava pridržana • Koncept, izrada i održavanje portala: Edvard Skejić