Joseph Nzirorera

Učitelj sam krojačkog zanata u Školi „Otac Vjeko“. Ne znam gdje da počnem a gdje da stanem zahvaljivati franjevcima koji su mi zbog mog tjelesnog hendikepa od samog djetinjstva mnogo pomagali. Za vrijeme rata 1994. izgubio sam oba roditelja, a 1998. sam, opet, izgubio svoga Vjeku. I tako nastavljam raditi s braćom franjevcima. Nakon krojačke škole postao sam učitelj. Na kraju je organizacija Franziskaner Mission financirala i kurs za mene u Kanadi. Bio je to prvi put da putujem izvan Afrike; iz Kanade sam došao s prtljagom znanja i različitih iskustava s različitim ljudima i mjestima.

Danas sam istinski sretan što mogu živjeti s bratom u svojoj kući, što mi je bio san – imati vlastitu kuću – a o čemu nisam mogao ni sanjati. Prijatelji iz Kanade su mi pomogli graditi kuću, no nisam je mogao dovršiti. Tako su mi franjevci pomogli da dovršim kuću u koju sam doveo svoga brata iz Gikondora (blizu Cyangugua) i dao mu jednu sobu. On sada pohađa našu školu. Veoma sam zahvalan za pomoć koju Franziskaner Mission pruža ljudima poput mene. Mnogo hvala dobrim ljudima iz Njemačke i drugih mjesta!

Egide Nzamurambaho

Učitelj sam stolarskog zanata u Školi „Otac Vjeko“. Zahvaljujem svim dobrim ljudima i organizaciji Franziskaner Mission koji su mi pomogli da imam vlastitu kuću. Sa svojom malom plaćom i kompliciranim građevinskim propisima ne bih bio u stanju sagraditi kuću bez pomoći sa strane, pa sam se čak bojao i pomišljati na ženidbu, jer u Ruandi ako se mladić kani ženiti mora najprije napraviti kuću. Sada sam počeo pripreme za ženidbu i uskoro ću se oženiti. Također se iz svega srca zahvaljujem Franziskaner Mission-u jer su poduprli moj stolarski kurs u Kanadi. Iskreno hvala svim članovima Franziskaner Mission tima!

Adeliphine Umuhoza

Učiteljica sam krojačkog zanata i bivša učenica Škole „Otac Vjeko“, siroče bez oba roditelja (izgubila sam ih u ratu 1994. godine). Majka sam jednog dječaka. Muž mi je nezaposlen, obavlja s vremena na vrijeme poslove u selu. Vjenčali smo se i nismo imali gdje živjeti, a nakon godinu dana rodio se sinčić. Nije bilo nikakve nade da ćemo s mojom plaćom moći sagraditi vlastiti dom. Ja sam ona koja se brine o kući. Trošili smo sva naša mjesečna primanja, nismo mogli štedjeti.

Nakon što smo dobili pomoć od organizacije Franziskaner Mission sagradili smo vlastitu kuću i sada živimo u vlastitom domu. Otvorila su se vrata za brojne mogućnosti, kao što su stavljanje novca na stranu za našeg sina i plaćanje školskog osiguranja za njega. Kako da ne zahvalim tim ljudima? Kako da to ne cijenim? Kako da ne pjevam i ne plešem u svojoj kući? Zaista uživamo u novom životu koji su nam podarili dobri ljudi putem Franziskaner Mission-a. Zaista, mnogo vam hvala!

Denise Nyiraminani

Kuharica sam u Školi „Otac Vjeko“, udana sam i imam jednu kćer. Udala sam se prije dvije godine; ja, moj muž i kći smo živjeli s muževljevim roditeljima u jednoj staroj i vrlo maloj kući. U kući se, kada su ostali ukućani bili tu, nije moglo razgovarati ni o čemu za nas važnom i privatnom. Razgovarati u svojoj sobi značilo bi odavati naše tajne svim ukućanima (kuća je voma malena i zidovi nisu napravljeni kako treba, u zidovima čak ima i rupa).

Ovo što sam vam sada ispričala danas je dio prošlosti. Cijela je stvar riješena kada je Franziskaner Mission preuzeo odgovornost da nam pomogne sagraditi vlastiti dom. Danas možemo slobodno pričati o našim privatnim stvarima. Za mene je to pravo čudo. Što da dodam, kažem, dam? Ništa. Franziskaner Mission, mnogo vam hvala!

Valens Nyaminani

Učitelj sam zidarstva u Školi „Otac Vjeko“ i zahvaljujem organizaciji Franziskaner Mission što mi je pomogla da sagradim svoju prelijepu kuću. Imam 31 godinu i još uvijek sam neoženjen. Lani sam posudio nešto novca od banke i zatim kupio komad zemlje, blizu radnoga mjesta. Od kuće mojih roditelja do škole valja dugo putovati. Stoga sam nakon što otplatim prvi zajam od banke planirao uzeti još jedan kredit kako bih sagradio kuću, pripremajući se za brak.

To bi sve trajalo veoma dugo... a kada vidim koliko sam ostario ponekad se obeshrabrim. Ali, tko zna, Bog vam otvori vrata... i to se dogodilo meni. Mislim da sanjam. Franziskaner Mission mi je omogućio da imam vlastitu kuću. Sada će moj život krenuti jednim drugim tijekom... Hvala organizaciji Franziskaner Mission iz dubine moga srca!

Ildephonse Habimana

Kuhar sam u Školi „Otac Vjeko“ i živim s obitelji; petero djece i njihovom majkom. Dvoje ide u srednju, a troje u osnovnu školu. Ako bacite pogled na moju bivšu kuću, mogli biste pomisliti da sam lud... zar ne? Čovjek poput mene nije u mogućnosti kuću oličiti... ožbukati... popraviti prostorije... Ni to nije sve, jer potrebne su i neke stvari kako bi se kuća popravila. Moja žena nije zaposlena, a moja malena plaća dostatna je samo da se kupi nešto hrane, plati školarina za djecu... i novca više nema... Veoma sam zahvalan za potporu organizacije Franziskaner Mission koja mi je pomogla da sagradim kuću u kojoj danas živim s obitelji. Zaista sam, zaista, zahvalan.

Jean Paulo Habanabakize

Učitelj sam stolarskog zanata u Školi „Otac Vjeko“. Prije sam živio s majkom, sestrama i braćom. Sada sam otišao iz roditeljskog doma kako bih živio u vlastitoj kući sagrađenoj dobrim djelima organizacije Franziskaner Mission. Sanjao sam da ću jednoga dana imati vlastitu kuću, u kojoj će živjeti moja žena i u kojoj će se roditi moja djeca. To se i neočekivano dogodilo.

O nama se brinu ljudi koji nas ni ne poznaju. Što mi drugo preostaje nego da od srca zahvalim dragom Bogu i da vas On blagoslovi. Uskoro se – u prosincu – ženim jer ste mi vi sve pripremili. Još jednom, mnogo vam hvala!

Felicite Twambazemariya

Učiteljica sam u Školi „Otac Vjeko“. Imanje nam se nalazi u mjestu gdje se zemljište mora dijeliti i ljudi moraju graditi što je brže moguće. Ako netko nije u mogućnosti graditi, tada mora prodati zemljište nekome tko to može. Naša je majka odlučila svakome svome djetetu dati njegov dio zemlje; nisam znala što da radim. Zemlju sam mogla prodati samo za male novce, tako da sam se pritajila. Ali Bog zna kako iskoristiti jedne da pomogne drugima. Organizacija Franziskaner Mission pomogla mi je sagraditi kuću. Ubuduće, a to je veoma važno, čak i ako jesam žensko, kada se udam u slučaju da moj muž ne bude imao kuće moći ćemo boraviti u vlastitoj kući. Mnogo ti hvala, Franziskaner Mission!

Emmanuel Hakizimana

Noćni sam čuvar u Školi „Otac Vjeko“. Otac mi je davno umro, a onda mi je umrla i majka, tako da sam živio u roditeljskoj kući koja je veoma stara. Čak i s 40 godina nisam bio u mogućnosti sagraditi kuću. Stara je kuća sagrađena na tradicionalni lokalni način, bez cementa, bez kamena, pa možete zamisliti kako to izgleda... prije nego što sam se oženio pokušao sam sagraditi novu kuću ali sam doživio potpuni neuspjeh. Tako sam odlučio da ženu dovedem u roditeljsku kuću. Sada imam troje djece i vlastitu kuću kao dar od organizacije Franziskaner Mission. Zaista sam zahvalan na potpori dobrih ljudi iz Njemačke i Franziskaner Mission-a.

Immaculée Iyambaje

Tajnica sam Škole „Otac Vjeko“. Uz pomoć dobrih ljudi preko organizacije Franziskaner Mission dobili smo vlastitu kuću i nadamo se da će to naš život učiniti boljim. Nedavno, prije dva mjeseca sam se udala, a muž nije uspio sagraditi kuću prije vjenčanja, pa smo iznajmljivali stan. Svaki smo mjesec morali izdvajati dio novca za stanarinu. To je bilo veoma teško kada se uzmu u obzir naša mjesečna primanja, no danas smo sretni, jer imamo vlastiti krov nad glavom, bez plaćanja stanarine.

Prema starim običajima ruandske kulture žena mora otići iz roditeljskog doma u muževljevu kuću, no to nije važno jer moj muž zaista uživa boraveći u našoj kući koju je sagradio Franziskaner Mission. Mnogo vam hvala. Zaista sam zahvalna svim ljudima koji su sudjelovali u ovom projektu.

Emmanuel Barihuta

Učitelj sam zidarskog zanata. Zaista uživam sjediti u dnevnom boravku svoje kuće, dijeleći tu sreću sa ženom i kćerkicom. Prije dva tjedna sam se oženio. Bio sam neženja koji je živio s roditeljima, sestrama i braćom. Preko organizacije Franziskaner Mission dobio sam pomoć i sagradio vlastitu kuću.

Nije bilo lako oženiti se, jer sam se pitao kako ću dovesti ženu i kćer da žive sa mnom u roditeljskoj kući. Danas sam zaista zahvalan za pomoć jer mi se u glavi vrti toliko planova otkako imam gdje nasloniti glavu. Hvala! Hvala! Hvala!

François Nkurunziza

Dnevni sam čuvar u Školi „Otac Vjeko“. Prošloga je mjeseca župnik poslao izaslanstvo župljana da sudjeluju u blagoslovu moje kuće. Bilo je zaista dobro. Zamislite starca od 55 godina koji nikada nije spavao u kući s podom. Mislim, s betonskim podom. Nakon što je kuća blagoslovljena i to se dogodilo... u mojoj je obitelji bila radost: ja, moja žena i moje 7 djece hvalili smo Boga i zahvaljivali organizaciji Franziskaner Mission i svim dobrim ljudima s kojima su oni surađivali pomažući ljudima u potrebi.

Kažem u potrebi, jer mi je zaista trebala kuća, bilo kakva kuća. Moja je stara kuća bila načinjena od drvenih greda i blata, a grede su uništili kukci tako da je bilo ostalo samo blato, pa se dio kuće urušio. Kada bi padala kiša nisam mogao spavati jer sam se plašio da će se cijela kuća jednostavno srušiti na nas. No, danas je sve dobro. S obitelji imam svoju kuću. Ne znam kojim bih riječima izrazio zahvalnost dobrim ljudima iz Njemačke. Nemam riječi. Mogu samo poželjeti da vas Bog blagoslovi na svakom vašem koraku. Franziskaner Mission, mnogo ti hvala!

Vestine Mukayisenga

Kuharica sam u Školi „Otac Vjeko“. Prije dvije godine sam se udala i sada imam jednog sina. Moj je muž živio u djedovoj kući i tamo smo se vjenčali. Ta je kuća bila zaista stara. Bilo me je stid kada bi nam kao novom bračnom paru ljudi dolazili u posjetu. No, sada imamo vlastitu kuću koja je zaista lijepa i u skladu s našim potrebama. To nismo postigli vlastitim snagama. To smo postigli zato što postoje ljudi koji većinu svoga sobodnog vremena troše pomažući u humanitarnim akcijama. To rade dobri ljudi iz Njemačke preko organizacije Franziskaner Mission i naša je obitelj istinski zahvalna za njihovu dobrotu, a obećavam da ćemo se uvijek brinuti i paziti našu kuću.

Theogene Ahorwendeye

Mladić sam i učitelj stolarskog zanata u Školi „Otac Vjeko“. Neki me ljudi pitaju što se dogodilo sa mnom. Znate li zašto me to pitaju? Ja znam! Ovoga se puta smiješim, uvijek i posvuda... otkako sam dobio pomoć od organizacije Franziskaner Mission da sagradim vlastitu kuću nešto se u mojoj glavi promijenilo. Od sada mogu početi raditi na planiranju nekih stvari, kao što je ženidba, itd. Mogu reći da mi Franziskaner Mission nije pomogao da dobijem vlastitu kuću, nego mi je pomogao da dadnem novo usmjerenje svom životu.

Herman Mutsindaskyaka

Radim kod fratara u Kivumuu, vodim brigu o kravama, kokoškama, zečevima itd. Sva moja djeca idu u školu. Radeći tu dobio sam pomoć od organizacije Franziskaner Mission da sagradim svoju kuću. Boravio sam dotad u kući od nekih 24 kvadratnih metara sa 7 djece; jedno dijete je na sveučilištu, jedno u srednjoj školi, dok ostala pohađaju osnovnu školu. Stoga sam veoma sretan da imam vlastitu kuću. Žena mi uživa čisteći pod vodom; bio je to za nju prvi put da to radi na taj način; kako se čisti betonski pod viđao sam kod fratara. A sada, od srca hvala Franziskaner Mission-u i svim dobrim ljudima iz Njemačke za svu njihovu pomoć!