HrvatskiEnglishDeutsch
counterUkupno posjetitelja1633425
Subota25ožujka2017.
Poklon za Kivumu
Subota, 05. lipnja 2010. piše Valerie Kae Ken

Samo nekoliko članova naše grupe volontera koji su pomogli da se ostvari san!

Prije gotovo godinu dana postojao je samo san… San da sa raznoraznim potrepštinama napunimo kontejner i pošaljemo ga u Runadu, u župu Kivumu. Sada se čini kao da je to bilo jako davno. Prošlo je mnogo vremena i uloženo je mnogo sati volonterskog rada da bi san postao stvarnost. Sve je počelo još u rujnu 2009. godine.

Prvo što smo trebali nabaviti bio je kontejner. Obratili smo se kongregaciji pri zajednici Hrvatske Katoličke Crkve u gradu Edmonton u Alberti. I odmah na početku dogodilo se nešto zapanjujuće.. Ivan Vuković, vlasnik tvrtke NAMCO ponudio nam je gotovo novi kontejner za naš pothvat! Kakav dar! Također, i skupljanje prihoda u Crkvi naišlo je na sjajan odaziv. Stvarno smo imali sreće! Na samom početku sa svih strana osjetili smo ogromnu podršku i pomoć za ostvarenje našeg projekta.

Prijenos kontejnera do Olds-a, gradića između Edmontona i Calagary-ja, zasebna je priča...ali i pri realizaciji tog projekta imali smo stvarno mnogo sreće. Mladić imena Steve koji ima svoju tvrtku za prijevoz kamionima ‘Pacific West’ ponudio nam je svoju pomoć. (Žalosno, ali volonterski duh nije se proširio i na ‘Cliff’s Towing Company’ iz Edmontona koja je kontejner dizalicom podigla na labudicu kamiona... oni su nam svoju uslugu uredno naplatili).

Velikim naporima i trudom divne grupe ljudi Franjevačkog svjetovnog reda Katoličke Crkve u Oldsu sakupljeno je dovoljno novca za prijevoz kontejnera od Kanade do Ruande. Uspjeli su to s mnogo marljivog rada, organizirajući dobrotvorne ‘Gurmanske večere’, predvođeni od strane jedne članice - Cindy Boffey – vlasnice lokalnog kafića poznatog pod imenom ‘Grannie Jacks’. Isto tako, velikodušni su bili i brojni pojedinci, i svojim su novčanim donacijama pomogli našim naporima da skupimo novac za skupu otpremu kontejnera. Našu akciju nazvali smo - ‘Kamen po kamen’.

paketiTako puno posla za napraviti, a tako malo vremena!!!

Dakle, nabavili smo kontejner, nabavili smo novac – i što dalje??? Kako to obično biva, zahvaljujući sreći ili blagoslovu... pružena nam nova prilika – dobili smo neke sveučilišne knjige namijenjene za reciklažu. Možete li vjerovati?? Te savršeno dobre knjige uništava se nekoliko puta godišnje?? Ali to je bila naša sretna okolnost!

Slijedila je i velikodušna ponuda pastora Tim Kirby-ja koji nas je povezao sa skladištem organizacije ‘Samaritan’s Purse’ od koje smo dobili veliku količinu medicinskog materijala, odjeće pa čak i pune kutije ruksaka. Osim toga, pastor Tim Kirby nazvao me i objasnio gdje mogu dobiti veliki broj invalidskih kolica, štaka, hodalica i ostale medicinske opreme.

Također, potaknuli smo poznanike da i oni prošire vijest o našoj akciji i naše su se donacije ubrzo počele ‘gomilati’… Doslovno! Sva sakupljena roba naposljetku je prebačena s nekoliko različitih mjesta u Calgary-ju do Olds-a. Prevezlo ju je poduzeće u vlasništvu supruga Cindy Boffey’s, donatorice koja nam je za vrijeme cijele akcije bila od ogromne pomoći.

I još dobrih vijesti! Vrlo poduzetan i energičan gospodin, Robin Knudson, direktor organizacije za kreditiranje siromašnih poznatije kao ‘MEDIC Canada’ osigurao je zgradu za naše skladište. Prostor nam je velikodušno ustupio Paul Gustavson koji je vlasnik trgovačkog centra u Oldsu. Kasnije smo za skladište koristili i barake njegovog oca Joea.

Dakle, osigurali smo i prostor za rad. Što smo drugo mogli napraviti nego prionuti poslu! Sve prikupljeno trebalo je razvrstati, specificirati i prepakirati pa kasnije popisati i složiti u stotine kutija. Kutije i sanduke nam je donirala grupa ‘Red Hat Cooperative’ iz južne Alberte. Čak su nam ih i dostavili bez naplate! Još smo dobili i nekoliko većih sanduka od velike tvrtke iz Calgary-ja - ‘Instabox’.

I sve je to trebalo završiti usred najljuće zime! Ako dolazite iz Kanade ili ste ovdje nekada bili znati ćete što to znači: 20 stupnjeva ispod nule, i tako gotovo svaki dan!!! A skladište se nije grijalo. Stoga bi se dobro opremili rukavicama, kapama i čizmama – i onda bi bili spremni provesti i po čitav dan pakirajući kutije.

skladišteUtovar robe u kontejner.

Napokon je došao i taj dan – počeli smo u kontejner stavljati kutije i ostalu robu!

U svemu tome bilo je i mnogo veselja. Ljudi koji su došli volontirati, radili su to s mnogo ljubavi i entuzijazma. U vrijeme ručka zagrijali bi se toplom hranom koju nam je spremila Cindy u kuhinji svog caffe-a, velikim pizzama koje je također poklonila jedna od radnica... Na kraju bi sve začinili toplim napitcima i krafnama. Ne treba ni napominjati da su i oni poklon – donio ih je netko iz grupe koja je dolazila pomoći svaki dan. Oni, ali i još mnogo drugih ljudi koji su čuli za našu akciju došli su u skladište i proveli sate i sate kako bi pomogli razvrstavati i pakirati – pripremiti svu robu da bude spremna za dugi put u Ruandu.

Bila je to sjajna avantura optimizma, duha i velikodušnosti. Svaki dan na vratima skladišta dočekao bi me Robin (koji je uz našu pokrivao još nekoliko organizacija u kojima je radio i u kojima je volontirao) i mi bi počeli s radom. Ja sam bila službeni organizator, a Robin jer radio doslovno sve – od razvrstavanja i pakiranja kutija do izdavanja naloga, pružanja podrške pa čak i metenja poda! Kod kuće smo imali i druge odgovornosti – svoja radna mjesta, obitelji i ostale obaveze. Ali zajedno smo se snalazili i kad bi ga dobili - svaki slobodan trenutak koristili bi za nastavak rada na projektu.

Zadnja kutija za RuanduKontejner je spreman za polazak!

Imali smo zaista izvrsnu grupu radnika – članovi Franjevačkog svjetovnog reda uložili su ogromne napore, ali našlo se još dosta ljudi koji su također došli pomoći u ‘last minute’ pakiranju. Stalno je sve više volontera utovarivalo stvari u kontejner. Pomoći nam je došlo i dvoje ljudi koji su nedavno stigli u Kanadu i još su tražili 'status izbjeglice'. Oni su bili moji ESL studenti u ‘Resettlement Center’ u Calgary-ju, gdje sam također volonterka. Pridružio nam se i jedan prijatelj kojeg sam upoznala na tečaju o pisanju putopisa...

Jednostavno su se svi željeli potruditi i darovati svoje vrijeme i na taj način se sve napravilo... Kutije pune knjiga, odjeće, materijala, potrepština za školu, pisaćih stolova, ormarića, medicinskih potrepština i sličnog smještene su u kontejner. 23. siječnja konačno smo zatvorili i zapečatili vrata za sobom. U Edmontonu je kontejner ukrcan na CN vlak koji je išao za Vancouver.

Kontejner odlazi za Ruandu!

Vancouver je napustio 3.veljače, stigao u Hong Kong a zatim u Salah, Oman odkud je nastavio putovanje do Dar es Salaama u Tanzaniji gdje je stigao 19. travnja. Od tamo je napokon stigao u Kigali, Ruandu i tu je počela prava zabava.

Carina je imala beskonačnu listu potrebne papirologije i bezbroj prepreka koje smo trebali preskočiti da bi sve prošlo dobro. Samo zahvaljujući strpljenju i radu vrijednih ljudi iz Kivumu-a sve je napokon završilo i kontejner je započeo posljednje u svom nizu putovanja prije nego će se zaustaviti u školi Centar Otac Vjeko.

Zaista predivna priča o nadi, snovima, strpljenju, marljivom radu, upornosti i konačnom uspjehu.

 

Knjiga 'Naš čo'ek u Africi'Kupnjom knjige pomažete izgradnju srednje škole!

A knjiga će vam ostati kao trajno sjećanje na vašu donaciju. Naručite knjigu, pročitajte zanimljivo štivo, naučite ponešto novo i - pomozite da i djeca Kivumua dobiju školu u kojoj će i oni moći naučiti mnogo toga...Kako do knjige?

Centar Otac Vjeko

copyright © 2005-2017 vjeko-rwanda.info • Sva prava pridržana • Koncept, izrada i održavanje portala: Edvard Skejić