HrvatskiEnglishDeutsch
counterUkupno posjetitelja2248946
Ponedjeljak17prosinca2018.
Čarolije Kibuya
Srijeda, 29. siječnja 2014. piše Filip Volarević

Čarolije KibuyaTokom svog života putovao sam kroz Ameriku i Europu, no ovaj put sam se odlučio za nešto drukčije. Skupa sa prijateljem otišao sam posjetiti fra. Ivicu Perića u Centru Otac Vjeko. tokom 3 tjedna posjete proveli naučili smo ponešti o njihovoj kulturi te načinu života.

Odlučili smo jedan dan ja i prijatelj sami otišli na jezero Kibuje na dva dana i boravili u hotelu Saint Jean. Razgledali smo cijeli grad i vidjeli njegove običaje i prirodne ljepote, no vrhunac našeg putavanja zbio se pri odlasku iz hotela. Čim smo kročili izvan hotela jedan mladić nas je omamio na tu avanturu ponudivši nam izlet na brod da se provozamo kroz jezero i vidimo obližnje otoke. Pošto nismo imali ništa drugo u planu pristali smo na njegovu ponudu.

Nakon dva sata vožnje očekivanja su nam se već spustila, enormno jezero se preljevalo preko horizonta, kao da je beskrajno i oko nas nije bilo ničeg osim pustih otoka. Napokon smo stigli do destinacije, otok znam "Napoleon" zbog njegove sličnosti napoleonovom šeširu. čim smo sišli s broda dočekalo nas je hrdo krava s ogromnim rogovima na glavi. djeci poput nas, s betonskih ulica Zagreba, ovo je prvi put u životu da vidimo tako nešto. U tom trenu se naše mišljenje o putu počelo pooljšavati, no nismo mogli ni zamisliti što nam se sprema. Vodič nas je zatim poveo na šetnju oko otoka, kroz raslinje i palme smo se probijali dobrih pola sata.

U jednom trenu smo se zatekli u polu čučećem položaju na sred otoka, prekriveni granama sa svake strakne. Glasni, čudni urlici su se čuli sa svih strana, kad smo se osvrnuli oko sebe nije nam bio bajni prizor. Tisuće i tisuće šišmiša su visili sa svake grane na svakom stablu oko nas. zaprepašteni i ustrtareni nismo znali što nam je činiti te smo se okrenuli vodiču za pomoć, na što nam se nasmijao i rekao da počnemo pljeskati. mi smo se pogledali u čuđenju i strahu, prva pomisao koja nam je prošla kroz glavu jest da će nas napasti životinje, te da pljeskanje i buka nikako nisu dobar izlaz iz ove situacije.

No na kraju smo ipak poslušali vodiča i zapljeskali koliko god smo glasno mogli. U tom trenu tisuće i tisuće šišmiša poletjelo je u zrak s obližnjih stabala. u krugu su se kretali iznad otoka, skoro blokirajući sunce od naših očiju. Tisuće tih, na prvi pogled zastrasujućih, životinja ostavile su nas izbezumljene nihovim prekrasnim ansamblom pokreta. Mnogo sam mjesta posetio i stvari vidio no ovo me najviše iznenadilo.

Bio je to jedan od onih "kao iz filmova" trenutaka te ne mislim da ću to igdje drugdje moći vidjeti. To je samo jedna od magičnih stvari koje ova prekrasna zemlja ima za ponuditi.

Foto galerija

 

Kupnjom knjiga pomažete naše projekte u Centru Otac Vjeko!

a00379_introOrganizirajte se, pozovite svoje prijatelje i sve koji nam žele pomoći. Naručite knjige, pročitajte zanimljivo štivo, naučite ponešto novo i - pomozite da i djeca Kivumua uz našu pomoć nauče mnogo toga. Tako ćemo zajedno tim mališanima osigurati bolju i sigurniju budućnost.Kako do knjiga?

Centar Otac Vjeko

copyright © 2005-2018 vjeko-rwanda.info • Sva prava pridržana • Koncept, izrada i održavanje portala: Edvard Skejić