HrvatskiEnglishDeutsch
counterUkupno posjetitelja1706741
Subota27svibnja2017.
Nitko nikoga ne razumije, ali se lijepo napričamo!
Srijeda, 03. travnja 2013. piše Maja Sajler Garmaz & Petra Lidia Ševeljević

Nitko nikoga ne razumije, ali se lijepo napričamo!Baš kako je fra Ivica neki dan napisao, a meni preko telefona nedavno rekao: „A jeste mi natovarili posla, preko glave!“, isto to bih i ja mogla reći njemu!

Koliko fra Ivica radi u Kivumuu oko našeg projekta izgradnje srednje škole, toliko i mi (Željko i ja) radimo u Hrvatskoj trudeći se svakodnevno širiti glas o svemu što se događa u Kivumuu, tražimo donatore, pregovaramo sa potencijalnim volonterima, organiziramo humanitarne prodaje suvenira, posjećujemo škole i pričamo učenicima o Africi...

Iako smo u Hrvatskoj, zapravo, kao da smo u Kivumuu svaki dan. I u tome uživamo!

Nedavno je u Kivumu kao volonterka otišla slikarica iz Zagreba, Petra Lidia Ševeljević. Sjećam se kada mi se prošloga ljeta Petra prvi puta javila. Naručila je knjigu „Naš čo'ek u Africi“ i za par dana mi se javila da ju je u dahu pročitala te da definitivno želi otići u Kivumu volontirati...

I evo je! Petra je u Kivumuu, tamo je već domaća!

Često smo u kontaktu, doduše onda kada u Kivumuu ima struje i interneta. Neki dan sam ju zamolila da nam napiše nekoliko tekstova o tome kako se snašla, kako joj je u Kivumuu, što radi.. Vrlo brzo Petra mi se javila. Sa nekoliko zanimljivih tekstova, punih dojmova. Evo njezine prve priče:

Bok Majaaaa, nije bilo struje popodne, čekala ja i konačno dočekala, malo prije je došla... Imam jedan tekst koji sam napisala, šaljem ti ga...

Pišem na dan zaljubljenih 14.2.2013.

Da bi voda bila za piće prvo se prokuhava pa filtrira, a onda se hladi. Voda je u konačnici super, Ruandska klima je mediteranska. Kad padne kiša vrlo je vlažno, sve fino miriši. Kad sunce sija onda peće kao u pečnici i normalno, vruće je.

Po noći ima toliko zvukova; žabe plok plokaju, cvrčci cvrče, zrički zriču, komarci zuje, a ja to sve slušam uvečer kad legnem u krevet natkrivena mrežom protiv komaraca i pokrivena plahtom i dekom. Temperature su od 17 do 30 stupnjeva, a savršena temperatura za slikanje je 23 stupnja.

Oslikavanje ulaznih vrata školskog dvorišta strukovne škole Centar Otac Vjeko moja su prva zadaća. Vanjski i unutarnji dio vrata slikam paralelno - dok se jedna strana suši, drugu slikam i obrnuto.

Zanimljivo je pratiti reakcije domorodaca na napredak slike. Što je više detalja, to se više zanimaju. Pomalo sramežljivo pristupaju i gledaju, nitko ništa ne pita, da ne bi smetali. No, hrabriji ostanu duže gledati ,a najhrabriji nešto pitaju na krnjem engleskom jeziku. Pa tada nastane najneobičnija diskusija, oni mene ne razumiju, a bogme niti ja njih, al nešto ipak zaključimo – da je dobro da smo diskutirali.

Pretpostavljam da sam im pravo čuđenje i da ne kuže šta ja to maljam s kistom, no u konačnici izađe nešto prepoznatljivo i nadasve vrlo šareno, pa smo svi zadovoljni.

Volim boje, a školama je topla, vesela i osvježavajuća boja potrebna kao voda biljkama, pa smo si po tom pitanju škola i ja u vrlo dobrom odnosu.

Krećem polako na nove zadatke; obnavljanje znaka škole i oslikavanje kontejnera školskim grbom.

Veseli me što sam dobila priliku pridonijeti Kivumu zajednici!

Foto galerija

 

Knjiga 'Naš čo'ek u Africi'Kupnjom knjige pomažete izgradnju srednje škole!

A knjiga će vam ostati kao trajno sjećanje na vašu donaciju. Naručite knjigu, pročitajte zanimljivo štivo, naučite ponešto novo i - pomozite da i djeca Kivumua dobiju školu u kojoj će i oni moći naučiti mnogo toga...Kako do knjige?

Centar Otac Vjeko

copyright © 2005-2017 vjeko-rwanda.info • Sva prava pridržana • Koncept, izrada i održavanje portala: Edvard Skejić