Po povratku iz domovine u Ruandu, rekao sam sam sebi – odmah ću sjesti za računalo i napisati tekst zahvale svima onima koji su nas ugostili, pokrenuli akcije za pomoć našim projektima, ma svima onima koji su prepoznali naše ciljeve, rad i trud. Ali, jedno je reći...

Evo tek sada sam, gotovo mjesec dana od povratka u Ruandu, našao malo vremena nešto napisati. Dočekalo me u misiji 'brdo' posla, od redovnog pastoralnog rada preko nadgledanja radova na gradilištu buduće srednje škole, pa do organiziranja nastave u postojećoj strukovnoj školi.

U BiH i Hrvatskoj proveo sam mjesec dana. Mnogi to nazivaju godišnjim odmorom. No, odmor od Afrike i pomaganja potrebitima meni nije potreban. Više bih rekao da s vremena na vrijeme volim 'skoknuti' u svoj rodni kraj, jer me tu srce vuče – među svoju rodbinu i drage mi prijatelje. Da obiđem svoju majku, braću i sestre, nećake i nećakinje.

Ono što me posebno oduševilo za vrijeme moga boravka u BiH i Hrvatskoj jest to da sam osjećaj za pomoć Afrikakcima prenio i na ljude u svome rodnom kraju, od običnih ljudi i braće franjevaca, do predstavnika vlasti.

U akcijama prikupljanja pomoći za izgradnju srednje škole u Kivumuu ne pomažu mi više samo moje nećakinje, rodbina i prijatelji. Uključili su se i fratri Samostana u Kreševu, fratri Bosne Srebrene, provincijal Bosne Srebrene fra Lovro Gavran te hrvatski narod širom svijeta.

Pomažu i predstavnici općinskih vlasti u Kiseljaku na čelu s Mladenom Mišurićem Ramljakom, načelnikom općine. Oni su me ove godine nagradili plaketom Općine Kiseljak, radi „velikog doprinosa na planu humanosti i duhovnosti, zalaganja za pomoć potrebitima i ljubav iskazanu spram čovjeka kojim promoviram Općinu Kiseljak i cijelu BiH“.

Iako nisam čovjek koji traži nagrade za svoj rad, jer sve što radim, radim iz srca, moram priznati da mi je bilo drago primiti ovu plaketu – jer to je dokaz da ljudi cijene ono što misionari rade u Africi.

Nakon boravka u svom rodnom kraju, imam osjećaj da cijela BiH i Hrvatska znaju i žele pomoći "Našem čo'eku u Africi" u stvaranju jednog boljeg i humanijeg svijeta na crnom kontinentu.

A to je svijet u kojem će djeca imati redovite obroke, struju i vodu te pravo na školovanje. To je svijet u kojem će mladi ljudi dobiti priliku da rade i žive od vlastitog rada.

Svima koji su prepoznali ovu plemenitu nakanu od srca zahvaljujem, u ime svih onih kojima i sam nastojim pomoći pune 22 godine. Svima koji nesebično pomažu mogu poručiti kako ih sasvim sigurno čeka jedna ali vrlo vrijedna nagrada – osmijeh na licu afričkih mališana!

Sjetimo se ponekad tog osmijeha i pomognimo im, a onda će se taj isti osmijeh pojaviti i na našem licu, osmijeh sreće jer smo pomogli drugome. A to je osmijeh koji nema cijenu...

Foto galerija