U 21 godinu, koliko sam već u Ugandi i Ruandi, ne znam da sam izrekao nešto loše o ovdašnjim ljudima. Štoviše, nikada nisam skrivao fasciniranost njihovim običajima te privrženošću i ljubavi kojom su me moji župljani dočekali i slijedili u ostvarenju brojnih projekata.

Uganda i Ruanda postali su moja druga domovina. I svakoga tko bi mi iz Hrvatske, Bosne i Hercegovine, Kanade, Njemačke, Švedske ili Francuske došao u posjet nastojao sam u kratkim izletima brzinski upoznati s najvećim ljepotama područja kojeg je svojedobno Winston Churchill nazvao "Biserom Afrike".

Prije nekoliko tjedana sam, međutim, doživjeo veliko razočarenje. I to u hotelu Kisoro Tourist Hotel u koji sam često navraćao u Kisoru na samoj tromeđi Ugande, Ruande i DR Konga. Krađa kao krađa – mislio sam u početku i šutio. Glavobolja je postajala sve veća kad su me iz hotela svakodnevno izvješćivali o svojim sumnjama da je lopovluk izveo neki njihov djelatnik. Pritom su obećavali brzo rješenje problema, kažnjavanje lopova i vraćanje ukradenih dokumenata i nešto malo novca.

Zvao sam upravu hotela svakodnevno, zvali su i oni mene. Rekli su mi da će lopov vjerojatno zadržati ono malo novaca, a da će dokumente iz novčanika odbaciti i da će ih oni pronaći u blizini hotela. Nakon nekoliko dana sumnjičavosti, detektirali su lopova, koji je zaposlenik hotela, ali opet – ništa. Za mene nije bilo novosti. Dokumenti su netragom nestali. Malo sam se raspitivao i saznao da je, nažalost, krađa u Kisoro Tourist Hotelu u Kisoru normalna stvar.

Ono što mogu uraditi je ovo što pišem – obavijestiti o krađi i upozoriti sve one koji se nađu u Ugandi da nipošto ne odsjedaju u Kisoru Tourist Hotel u Kisoru. Za sebe sam uvjeren da tamo više nikada neću kročiti nogom, jer ne želim da moji dragi prijatelji, koji me posjete, dožive nešto slično te Ugandu i Ruandu napuste s lošim iskustvom.