HrvatskiEnglishDeutsch
counterUkupno posjetitelja5149953
Nedjelja1prosinca2024.
Moj put u Ruandu (4. dio)
Četvrtak, 09. rujna 2010. piše Antonela Perić

Antonela Perić u Ugandi

Otkad sam došla u Ruandu, striko mi nije prestao pričati o – Ugandi. Pohvalim ovo, on uzvrati da je u Ugandi još ljepše. Pohvalim ono, striko opet o Ugandi. Shvatila sam da, kad o nečemu trebam reći nešto pozitivno, odmah trebam dodati i da je vjerojatno sve to puno zanimljivije u Ugandi. Sluša striko mene i smiju mu se brci. Zadovoljan je i ponavlja da sam dobra cura, jer ga pažljivo slušam. Prije nekoliko dana, nakon doručka, samo je povikao: "Imaš deset minuta da se spremiš, idemo u Ugandu!"

Bila sam uzbuđena, jer sam davno shvatila da se i moj striko uvijek uzbudi na spomen Ugande. Ipak je on tamo započeo svoj misionarski život. Ipak je on u Ugandi boravio 13 godina. U Ruandi je "tek" sedam godina.

pavijanslon

Naravno, zna striko što mene zanima i odmah me odveo u nacionalni park "Queen Elisabeth". A prvo što sam vidjela bili su oni ludi majmuni "poderanih guzica". Jednome sam dodala bananu, a to je odmah bio signal za još troje koji su počeli skakati po autu tražeći i za sebe hranu. Striko je to riješio tako što je snažno zasvirao sirenom. Banane su im poispadale iz ruku. Baš su smiješni ti pavijani!

Nisu uspjeli ni pobjeći, a već su nam u vidokrug došle bradavičaste svinje. Za njih sam čula da imaju jako dugo pamćenje. Koje ne traje dulje od šest sekundi. Male su, imaju dugu grivu, ali su i ružne. Ljepše su naše domaće!

Vozeći se dalje kroz park naišli smo na – lava. Eeeeeeeeeeeeej, kad to budem pričala u Bosni neće mi nitko vjerovati. Sjedio je na velikom mravinjaku. Striko me zezao da će lav napasti i pojesti one bradavičaste svinje. Nisam mu povjerovala, gledala sam i ja neke filmove o lavovima. U kojima sam naučila da lavovi love noću, a danju se samo odmaraju.

lavicaantilope

Poslije lavova skoro smo se sudarili sa slonom. Prišli smo mu tako blizu da je raširio uši kao jedra na brodu i krenuo prema nama. Ma kakvi krenuo, pojurio je prema nama! Prvi put sam vidjela striku malo zabrinutog. Žestoko je pritisnuo gas i pobjegli smo otamo. Kad smo stali, rekao mi je: "Zamalo je od nas napravio mljeveno meso!" Povjerovala sam, ipak su to grdosije teške nekoliko tona.

Jedan dio posjeta nacionalnom parku odvija se brodom. A tek što smo s broda vidjeli bivola, nilskih konja, krokodila, slonova, ptica...!!! Striko mi kaže da tamo obitava više od 600 različitih vrsta ptica, čak i onaj ružni marabu, kome guša visi do poda. Iznenadilo me koliko nilski konji – prde. To sam zaključila po mirisu i zračnim balončićima koji su oko njih stalno izlazili na površinu vode. Krokodili su se mazali blatom i tako maskirani čekali žrtve. Antilope bi malo gucnule vode i odmah bježale na sigurnije tlo.

Ptice i nilski konji

Striko je, kad smo se vratili brodom, zaželio da nešto popijemo prije nego nastavimo safari. Rekla sam – može, ali brzo i s nogu! Tako je i bilo i već za pola sata krenuli smo dalje. Autom smo ušli u ogromno krdo impala. Striko mi je objasnio da je među njima samo jedan mužjak. Kaže, tako su oni uredili svoj život, samo najjači mužjak ima mogućnost života s toliko ženki. A svoju snagu mora često dokazivati prema mužjacima koji pokušavaju preuzeti njegovo mjesto.

Najviše su me oduševile lavice, koje smo vidjeli na kraju našeg jednodnevnog izleta. Bilo ih je čak devet u grupi. I igrale su se kao male mace.

Uganda - Ekvatorčamac

Poslije nacionalnog parka striko me odveo na mjesto na kojem je označen ekvator koji tuda prolazi. Striko me slikao, jedna noga mi je bila na sjevernoj, a druga na južnoj polutci.

Kad smo i to vidjeli, otišli smo kod naših časnih sestara u Rutiju i Rushooku. Tamo je moj striko osnovao misiju i boravio osam godina.

I, onda, taman kad sam očekivala nove priče o njegovoj zaljubljenosti u Ugandu, samo se podigao i rekao: "Dosta je bilo! Ajmo kući!"

I tako vam se ja, nakon nekoliko dana boravka u Ugandi, ponovo pismom javljam iz – Ruande.

Nastavlja se...

 

Kupnjom knjiga pomažete naše projekte u Centru Otac Vjeko!

a00379_introOrganizirajte se, pozovite svoje prijatelje i sve koji nam žele pomoći. Naručite knjige, pročitajte zanimljivo štivo, naučite ponešto novo i - pomozite da i djeca Kivumua uz našu pomoć nauče mnogo toga. Tako ćemo zajedno tim mališanima osigurati bolju i sigurniju budućnost.Kako do knjiga?

Centar Otac Vjeko

copyright © 2005-2024 vjeko-rwanda.info • Sva prava pridržana • Koncept, izrada i održavanje portala: Edvard Skejić