HrvatskiEnglishDeutsch
counterUkupno posjetitelja2224420
Utorak20studenog2018.
Moj put u Ruandu (3. dio)
Subota, 04. rujna 2010. piše Antonela Perić

Antonela Perić u Ruandi

Striko, striko, sto puta si mi rekao da ništa ne dajem drugoj djeci, jer ću zažaliti zbog toga! Nisam ti vjerovala. Uostalom, kako ti znaš bolje od mene kako se trebam ponašati s djecom mojih godina. Sada ti vjerujem. Evo i zašto...

Čim se probudim, odmah letim u dvorište susjedne škole. Tamo se okuplja puno djece i lijepo mi je družiti se s njima. Gledajući ih onako siromašno odjevene tražila sam načina kako ih dodatno razveseliti. I sjetila sam se balona, kojih sam u velikoj količini ponijela sa sobom. Kad sam im počela dijeliti balone, odjednom je sa svih strana počelo dolaziti sve više i više djece. Bilo ih je na stotine oko mene i malo sam se preplašila. Striko je primjetio gužvu, dotrčao do mene i svu djecu rastjerao. Spasio me! Shvatila sam zašto mi je bio govorio to što je govorio. Shvatila sam da je bio u pravu. Ali, nisam htjela odustati od namjere da ispraznim torbu koju sam u Bosni napunila raznim igračkama.

Antonela Perić u RuandiAntonela Perić u Ruandi

Sutradan sam s fra Matijom išla u obilazak učiteljskih kuća koje su sagradili dobrotvori iz Njemačke. Krišom sam opet dijelila balone, ali djeca me ovaj put nisu salijetala kao dan ranije. Vjerojatno su se uplašili fra Matije! Bilo mi je drago ponovi vidjeti njihove osmijehe. Pomislila sam da bi od sreće oni najradije poletjeli u zrak na balonima koje su dobili i odmah napuhali.

Iznenadila sam se kako ljudi u selima oko Kivumua žive u malim kućama koje su široke nešto više od dva metra. Ali, oni se ne žale i stalno su nasmijani. To mi je super!

Antonela Perić u RuandiAntonela Perić u Ruandi

Izgleda da su strikini učitelji glavne face u selu. Bili smo kod jednog od njih. Kuća mu je na vrhu brda i najveća je u cijelom kraju. I ima čak svinju i kravu!

Mislila sam da je moja Bosna brdovita, ali to je ništa u usporedbi s Ruandom. Stalno šetamo gore-dolje-gore-dolje i noge mi već oko podneva samo što ne otpadnu. Kad smo se fra Matija i ja vratili strikanu, odmah sam zaspala. Bez večere.

Antonela Perić u RuandiAntonela Perić u Ruandi

Ujutro nas je probudilo zvono na ulaznim samostanskim vratima. Otvorila sam vrata, a ispred je čopor djece tražio da im dam još poneki balon. Pojavio se i striko koji ih je odmah rastjerao. Nisam mu rekla zašto su došli. Smijuljila sam se. Striko je bio u pravu – ne treba im davati ništa, jer neće prestati tražiti još i još...

Nastavlja se...

 

Kupnjom knjiga pomažete naše projekte u Centru Otac Vjeko!

a00379_introOrganizirajte se, pozovite svoje prijatelje i sve koji nam žele pomoći. Naručite knjige, pročitajte zanimljivo štivo, naučite ponešto novo i - pomozite da i djeca Kivumua uz našu pomoć nauče mnogo toga. Tako ćemo zajedno tim mališanima osigurati bolju i sigurniju budućnost.Kako do knjiga?

Centar Otac Vjeko

copyright © 2005-2018 vjeko-rwanda.info • Sva prava pridržana • Koncept, izrada i održavanje portala: Edvard Skejić