Prva grupa fratara dolazi u Ruandu 1983. Biskup im daje Kivumu koje je bilo filijala župe Cheza. U prvoj grupi je bilo pet fratara. Među njima je bio fra Vjeko Ćurić i biviši general fra Giacomo Bini. Radili su i živjeli s narodom na njihov “jednostavan” način u franjevačkom duhu. To je i bio jedan od glavnih razloga pa su fratre tako dobro prihvatili.

Župa Kivumu je relativno mala. Površine je negdje oko 60 km2 te na tom području živi negdje oko 30.000 stanovnika. Područje je prenapučeno u tom smislu da svatko živi od onoga što posije na svojoj zemlji, ako je ima. I tako negdje oko 40-50 % stanovnništva nema svakodnevno jedan obrok.

Braća su u početku, a posebno fra Vjeko pokušavali na razne načine da pomognu ovom siromašnom narodu. Tako su osnivali razne udruge kao: pekare, magazine za grah, grašak, sirak te su otvarali razne male prodavonice gdje bi oni mogli prodavati ako su što imali viška, itd.

Narod je jako siromašan i mali broj ima šansu da ide u srednju školu. U okolici nemamo srednjih škola te oni koji idu u srednje škole trebaju ići daleko i boraviti u domovima, a to jako puno košta.

Prije rata u Ruandi fra Vjeko Ćurić je planirao graditi srednju školu. Dobio je zemlju od biskupije. Poslije pokolja veliki broj ruanđana koji su dugi niz godina živjeli kao izbjeglice u susjednim državama se vraćaju u Ruandu. Nisu imali gdje živjeti te im je fra Vjeko podijelio zemlju.

Poslije njegove smrti fratri su nastavili tu ideju, kako pomoći ovom siromašnom svijetu. Tako 1999. godine fratri počinju kurseve: zidarski i krojački. To su bili kursevi za one bez roditelja kako bi poslije toga mogli naći posao. Program je bio kopiran iz srednjih škola (srednja škola traje 4 godine, kursevi u našoj školi 2 godine) i uglavnom je imao teoriju s vrlo malo prakse. U to vrijeme su koristili prostorije katekumenata i bilo ih je 40.

2001. počinju s drugom grupom i uvode novi kurs stolarstva. U drugoj grupi ukupan broj učenika, onih koji su završili je bio 36. 2003. kreće nova grupa sa 42 učenika. Iste godine i ja stižem u Ruandu i preuzimam odgovornost za školu. Polako radim na izmjeni programa i mogućnosti da se svake godine prima nova grupa učenika tako da sada imamo njih 108.

Program se više zasniva na praksi tako kada napuste školu da su u mogućnosti odmah početi praktično raditi na svom području. Za sada imamo 10 učitelja, 2 kuhara i jednog čuvara. 2002. godine FRANZISKANER-MISSION iz Dortmunda i MISSIONSZENTRALE DER FRANZISKANER su nam dali pomoć te smo uspjeli izgraditi 4 učionice, 3 radionice, ured i 4 skladišta.

Franziskaner-Mission je nastavila s pomoći te smo izgradili natkrovlje za zidare i stolare. Isto tako smo otvorili kuhinju za učenike i učitelje. Razlog otvaranja kuhinje je bio taj što je većina učenika svakodnevno bila bolesna. Kada smo pokušali pronaći razlog njihove bolesti vidjeli smo da većina od njih nema što jesti. Poslije otvaranja kuhinje rijetko se nađe da je netko bolestan.

Ovo je velika pomoć narodu Kivumua ali nije dovoljna. Još uvijek imamo veliki broj djece koja završe osnovnu školu i nemaju mogućnosti nastaviti školovanje. Mi dosta pomažemo i šaljemo ih u srednje škole. Sada ih imamo 57. I naše su financijske mogućnosti ograničene. U župi imamo 3 osnovne škole koju polazi negdje oko 5000 djece. Veliki broj završava svake godine i što dalje???

Tako je kod nas.