Preuzeto iz knjige „Nada za Ruandu“ Sibomane Andrea, Pluto Press, London, 1999

Od osvajanja do društvene revolucije (1894-1959)

1894
Njemački istraživači otkrili Ruandu.

1900
Osnivanje prve misije bijelih otaca.

1916
Belgija preuzima Ruandu i oslanja se na tradicionalnu elitu u svojoj vladavini zemljom.

1922
Liga naroda stavlja kraljevstvo Burundi (Ruanda-Burundi) pod zaštitu Belgije.

1931
Belgijanci svrgavaju kralja i na njegovo mjesto stavljaju njegovog sina Rudahigwu, koji je pokorniji. Belgijska uprava nameće identifikacijsku knjižicu u kojoj se precizira etničko podrijetlo svake osobe.

1932
Pocele su izlaziti novine Kinyamateka.

1952
Osnutak prvog predstavničkog vijeća, tzv. Vrhovnog vijeća sastavljenog uglavnom od istaknutih Tutsija.

1957
Objavljena „Izjava o socijalnom aspektu rasnog problema u Ruandi“, kasnije poznata kao Manifest Bahutua. U ovom dokumentu Hutu odbacuju feudalni režim i prevlast Tutsija.

1957
Rastu međuetničke napetosti. Belgijanci postaju zabrinuti zbog znakova želje za nezavisnošću među svojim bivšim saveznicima Tutsijima; priklanjaju se sve više Hutuima.

Socijalna revolucija, neovisnost i režim Kazibande (1959-1973)

Socijalna revolucija: Uz pomoć Rimokatoličke crkve u Ruandi, emancipirana Hutu elita je preuzela vlast. Belgijska administracija povlači svoju podršku Tutsijima, od kojih mnogi bivaju ubijeni. Tisuće Tutsija bježe u Ugandu, Burundi i Zair.

1961
Proglašenje Republike Ruande nakon kraljeve smrti. Gregory Kayibada izabran za predsjednika (1961-1973).

1962
Proglašenje neovisnosti (istovremeno proglašenje neovisnosti u Burundiju).

1972
Burundi: Vojska u kojoj dominiraju Tutsiji masakrira više od 200.000 burundijskih Hutua intelektualaca. Tisuće Hutua bježe u Tanzaniju i Ruandu.

1973
Hutu ekstremisti u Ruandi radikaliziraju Kayibandin režim, koristeći strah Tutsija zbog masakra u Burundiju. Komiteti javnog spasa.

Rana faza Habyarimaninog režima (1973-1990)

1973
Vrhovni zapovjednik oružanih snaga, Juvenal Habyarimana, preuzima vlast nakom državnog udara (1973-1994).

1978
Novi ustav. Jednostranačka drčava: Movement revolutionnaire national pour le develooment – MRND (Nacionalni revolucionarni pokret za razvoj).

1979
Osnutak stranke Rwandan National Union (RANU; Ruandska nacionalna unija) u Keniji, koja predstavlja Tutsi izbjeglice.

1987
Osnutak stranke Rwandan Patriotic Front (RPF; Ruandska patriotska fronta) u Ugandi. Držzavni udar u Burundiju.

1988
Masakr nad Tutsijima u Burundiju. Progoni od strane vojske rezultiraju desecima tisuća mrtvih među Hutu seljacima što izaziva još jedan progon u Ruandu.

Demokratizacija režima i rat (1990-1994)

1990

Rujan: Posjet pape Ivana Pavla II. Suđenje Kinyamateka novinarima.

Listopad: RPF napada Ruandu iz Ugande. Tisuće Tutsija i protivnika Habyarimanine vlade bivaju uhapšeni pod sumnjom da su kolaboratori.

Studeni: Prvi znaci demokratizacije režima (razvitak slobode tiska, de facto stvaranje opozicijskih političkih stranaka). Juvenal Habyirama objavljuje ukidanje spominjanja etničke pripadnosti na identifikacijskim ispravama.

1991

Siječanj - ožujak: Masakri u Bagogweu (skupina Tutsi pastoralaca).

Travanj: Priznato višestranačje.

1992

Ožujak: Osnutak ekstremističke Hutu stranke Coalition pour la defense de la Republique (CDR; Koalicija za obranu Republike). Masakri nad Tutsijima u regiji Bugesera.

Travanj: Formirana prijelazna vlada, na čelu s vođom Demokratske opozicije, Dismas-om Nsengiyaremye-om.

Svibanj: Ofenziva RPF-a na sjeveru zemlje. Zbog sukoba je izmjesteno više od 350.000 seljaka.

Lipanj: Demokratska opozicija se sastaje s predstavnicima RPF-a u Briselu radi dogovora o osnivanju ujedinjene fronte protiv Habyarimaninog režima.

Srpanj: Sporazum o prekidu vatre između vlade i RPF-a.

Rujan – prosinac: Počinje se organizirati ekstremistička paravojska.

1993

Siječanj: Potpisivanje protokola o formiranju prijelazne vlade sa širokom osnovom. Neovisno međunarodno istražno povjerenstvo upozorava na velika kršenja ljudskih prava.

Veljača: RPF nastavlja borbe na sjeveru zemlje i dolazi do predgrađa Kigalija. Izmedju 800.000 i milijun Hutu seljaka prisiljeno je na bijeg i život u kampovima za izbjegle, gdje su bili izloženi teškoj nestašicihrane. Francuska vojna intervencija spriječila je RPF da preuzme kontrolu nad glavnim gradom i prisiljava ih da nastave mirovne pregovore.

Lipanj: Stvaranje nove privremene vlade. Dismas Nsengiyareme mora bježati. Agathe Uwilingiyimana preuzima dužnost predsjednika vlade. Ostaje na ovoj funkciji do njenog ubojstva 7. travnja 1994. Opći izbori u Burundiju: po prvi put u povijesti te zemlje jedan Hutu, Melchior Ndadaye, postaje predsjednik.

Kolovoz: Potpisivanje Mirovnog ugovora iz Arushe, koji okončava neprijateljstva i stvara ugovor o podjeli vlasti između MRND-a, Demokratske opozicije i RPF-a.

Listopad: Državni udar u Burundiju. Melchiora Ndadaye-a ubijaju ekstremistički Tutsi vojnici. Masakri nad Tutsijima; progoni od strane vojske i masakri nad Hutuima; 700.000 Hutua bježi u Ruandu, potpirujući strah Tutsija od ruandskih Hutu seljaka.

Prosinac: Francuski vojnici (Operation Noroit) napuštaju Ruandu i prepuštaju misiju UNAMIR-u (United Nations Assistance Mission for Rwanda).

1994

Siječanj: Ugovori iz Arushe su blokirani. Prijelazna vlada široke osnove ne može se oformiti.

Veljača: Ubojstvo Felicien-a Gatabazi-a, vođe stranke Parti social Democrat (PSD, Socijaldemokratska stranka), i Martina Bucyana-e, vodje CDR-a.

Ožujak: Ozračje građanskog rata u Kigaliju. Svakodnevno se događaju incidenti. Stvaraju se popisi ljudi koji trebaju biti eliminirani.

Travanj: Juvenal Habyarimana odlazi u Dar-es-Salaam (Tanzanija) na regionalni mirovni skup. 6. travnja, dok se vraćao, biva ubijen skupa s predsjednikom Burundija Cyprianom Ntarymirom.

7. travnja: Premijerka Agathe Uwilingiyimana i nekoliko drugih ministara su ubijeni. Masakri nad Tutsijima i protivnicima Hutua počcinju u Kigaliju i nekim drugim mjestima.

8. travnja: Stvaranje privremene vlade sastavljene od Hutu ekstremista.

9. travnja: Francuska i Belgija šalju trupe radi evakuacije europskih ekspatrijata.

21. travnja: Vijeće sigurnosti UN-a glasovalo da se UNAMIR povuče.

Svibanj: UN glasovao o usvajanju embarga na oružje. Povjerenstvo za ljudska prava naložilo je svom Specijalnom izvjestitelju, Rene-u Degni-Segui-u, da istraži masakre u tijeku.

16. lipnja: Francuska razmišlja o vojnoj intervenciji u Ruandi.

22. lipnja: Vijeće sigurnosti odobrava slanje „Humanitarnih snaga“.

23. lipnja: Početak operacije Turquoise i stvaranje sigurne humanitarne zone na jugu zemlje.

28. lipnja: Rene Degni-Segui opisao masakre u tijeku kao „genocid“. Međunarodni Crveni križ procijenio da je tijekom genocida ubijeno između 500.000 i milijun Tutsija i protivnika Hutu vlasti.

4. srpnja: RPF upostavlja kontrolu nad Kigalijem.

10. srpnja: Stvaranje vlade nacionalnog jedinstva.

13.-14. srpnja: U strahu pred napredovanjem RPF-a, 1 milijun ruandskih Hutua (od kojih su mnogi bili teško upetljani u genocid) bježi u istočni Zair, u regiju Gomu. U sljedeća dva tjedna 50 tisuća ih umire od iscrpljenosti i kolere.

22. kolovoza: kraj operacije Turquoise.

Ruanda od 1994

Rujan - Prosinac

Počinje obnova Ruande. Pasteur Bizimungu postaje predsjednik Republike. Paul Kagame potpredsjednik i ministar obrane. Od 7,5 milijuna stanovnika Ruande prije rata, ubijeno je gotovo 1 milijun, 2 milijuna živi u kampovima za izmještene (uglavnom na jugu zemlje, u bivšoj sigurnoj humanitarnoj zoni), a 2 milijuna u izbjegličkim kampovima (uglavnom u Zairu i Tanzaniji). Blizu 600.000 Tutsija, od kojih su većina potomci Tutsija koji su bili prognani između 1959. i 1990., vratilo se u Ruandu.