Sve što radimo u našoj misiji u Kivumu ne bi bilo moguće bez pomoći naših donatora iz cijeloga svijeta kojima smo beskrajno zahvalni. Dobri ljudi koji nas godinama prate i nesebično pomažu zajedno se s nama vesele svakom napretku ove župe, koja se posljednjih godina vidljivo razvija. Među njima je svakako najpoznatiji i najveći donator...

Nedavno smo primijetili da nam nekako prebrzo nestaju daske koje kupujemo za naš školski odjel stolara. One im služe za praksu. Na njima se uče obradi drveta i od njih izrađuju svoje prve komade namještaja. Nakon što svladaju osnovne korake, od njih rade komade namještaja koji dalje prodamo kako bi skupili novac za nove daske...

Vrlo brzo završit ćemo sa izgradnjom četiri nove učionice, a u planu nam je graditi još dvije. Uz to, osnovnoj školi na privremeno korištenje ustupit ćemo i dvije zgrade koje smo naslijedili na terenu koji smo dobili za izgradnju buduće srednje škole. Tu su, da vas podsjetim, bile četiri potpuno devastirane zgrade. Uz pomoć naših učenika, sve četiri...

U vrijeme dok sam bila u Ruandi proslavila sam rođendan. Budući da sam bila daleko od svoje obitelji, fra Ivica je odlučio pripremiti mi rođendansku proslavu. Pridružili su nam se učitelji iz škole, a uživali smo uz mjesečinu, zvjezdano nebo, bubnjeve i vatru. Zvucima bubnjeva pridružili su se cvrčci svojim brujanjem, žabe svojim kreketanjem...

Dok sam boravila u Kivumuu, kod moga rođaka fra Ivice Perića, gotovo svakoga dana bi me šokirao, ali i ja njega, svojim načinom života. Pomislila sam: „Pa moj rođak je više Afrikanac nego Europljanin! Taj više ne zna ni koristiti pribor za jelo – vilicu i nož, sve živo jede rukama, čak i umake“. Gledala sam ga i divila mu se...

Na proljetnom zasjedanju Biskupske konferencije BiH u Mostaru biskupi su odobrili i blagoslovili narednu misijsku akciju pod nazivom „Pomozimo izgradnju škole u Misiji Kivumu“ u Ruandi, koju će, kao i sve došadasnje, provesti Misijska središnjica Nacionalne uprave Papinskih misijskih djela BiH...

Imao sam pozitivnu tremu, sve oko mene bilo je potpuno drugačije. Ali ono što me posebno „streslo“ bio je – snijeg i temperatura u minusu. U Kanadi me, naime, dočekao veliki snijeg i minus 16 stupnjeva. Možete samo misliti kakav je to bio šok za mene koji sam odrastao u zemlji vječnoga proljeća gdje se temperature tijekom cijele godine kreću...