U Africi sam preko deset mjeseci kao volonter u centru za mlade Gatenga, u Hrvatskoj najpoznatijem po tome sto je ravnatelj centra nas don Danko Litric. Za to vrijeme imao sam priliku upoznati vecinu nasih misionara u regiji, a najcesce se druzim upravo sa fra Ivicom buduci da je Kivumu samo nekih 40-tak kilometara od Kigalija. Cesto sam tamo bio i gost franjevacke brace i uvijek se ugodno osjecao a i jako mi je drago kad im mogu i pomoci, uglavnom oko nekih sitnih kompjuterskih poslova. Za nas centar Gatenga u Ruandi znaju gotovo svi. Prva asocijacija ipak nije don Bosco nego: akrobati! Sport kojin nije uopce tradicionalan u Africi vrlo je brzo zbog svoje atraktivnosti postao vrlo popularan i nasi momci cesto nastupaju u razlicitim prigodama.

Fra Ivica je mjesec dana unaprijed rezervirao nase akrobate za proslavu dana skole u Kivumu i mi smo se rado odazvali. Kao predstavnik zajednice sa akrobatima sam posao ja. To jutro smo nakrcali rekvizite na kamion i sa petnaestak akrobata krenuli za Kivumu. Da ne bi prekrsili stari africki obicaj kasnjenja i mi smo malo zakasnili tako da nismo stigli na misu ali u Kivumu smo bili toplo docekani. Nasu je djecu najvise obradovao topli dorucak: uz caj, peciva i kekse brzo su se zagrijali. Nije uvijek slucaj kad nastupaju da im se nesto punudi a u Kivumu su jeli cak dvaput taj dan! Nakon sto su se okrijepili i presvukli poceli su sa zagrijavanjem i istezanjem u maloj dvorani a ispred skole program je polako i zapoceo. Mene je Ivica kao i uvijek necim zaposlio tako da sam snimao predstavu kamerom i fotoaparatom ali to je nesto sto i inace radim i sto volim.

Ispred skole bilo je dosta zivo. Na sve strane nekakve izlozbe, u gradjevinskom odjelu prava jedna minijaturna kuca, predlosci stolova, klupa i stolica iz stolarske sekcije, a najvise su pripravile krojacice i tu je bilo skakakve odjece, za musko i zensko, staro i mlado. Njihova najbolja djela nosile su naravno one same. Za taj dan svatko je bio svecano obucen i po tome se odmah znalo da je danas poseban dan, slavlje!

U Ruandi su za ovakva dogadjanja neizostavni tradicionalni plesaci tako da je nakon uvodne rijeci prvo pocela njihova tocka. Uz zvuke bubnjeva i pjesmu plesaci pokazuju bogatu ruandsku tradiciju. Ima ih razlicitih vrsta, muskih i zenskih grupa, i «intore» plesaci, sa dugim bijelim grivama kao lavovi i kopljima. Ruandjani su u svijetu poznati po svom folkloru. Malo pomalo doslo je i vrijeme za nase akrobate. U kratko vrijeme na trg ispred skole postavljeni su rekviziti, pustena je njihova muzika i show je mogao poceti. Nastupali su malo vise od sat vremena a njihov je repertoar stvarno bogat, od akrobacija, gimnastike, yoge, predstave sa klaunovima, zongliranja, ma bilo je pomalo svega a meni je bilo jako drago sto smo dosli jer sam slikajuci promatrao publiku koja je bila odusevljena i cijelo vrijeme vriskala i pljeskala bodreci nase momke.

Kivumu je ipak jedno selo i vecina njih nikad nije bila u gradu Kigaliju a kamoli vidjela ovako nesto. Upravo su zato nasi momci dali sve od sebe i pokazali svu vjestinu i snagu. Na kraju je njihova tocka zavrsila gromoglasnim pljeskom a nakon programa mnogi su se domaci momci interesirali kako bi i oni mogli nauciti akrobaciju. Program je nastavljen pozdravom njemackog ambasadora koji je narodu objasnio kako smo njegova zena, Ivica i ja iz istog plemena sto se vidi po licu a najvise po nosu i toplo sve pozdravio zahvaljujuci se na pozivu. Zatim su ucenicima podijeljene diplome i nagrade za troje najboljih ucenika iz svakog odjela. I do kraja naravno jos pjesme i plesa...

A zatim ono sto je vecina zeljno iscekivala... Rucak! Dobro je bilo poznato da je jucer zaklana krava sto znaci: danas je za rucak meso! A to nije svaki dan! I sve je bilo kao i dosad spremljeno od samih ucenika, pokazali su stvarno visoku razinu organizacije i zato to i je bio njihov dan, dan njihove skole. U franjevackom duhu jeli smo svi skupa, i narod i uzvanici. U Africi se ljudi koji su malo «vazniji» vole drzati visoko i nedodirljivo i meni je bilo posebno drago sto je bilo tako organizirano da jedemo svi skupa u velikoj sali. Ucenici, zatim oni koji su tu vec zavrsili skolu, njihovi roditelji, akrobati, gosti, svi smo jeli isto, a bilo je za svakoga i nazdraviti! Prava gozba!

Iza rucka ja sam htio ostati pogledati jos malo program i igre koje su pripremili ali decki su bili da se vratimo u Kigali pa smo tako i napravili. Lijepo smo se zahvalili sitih trbuscica, nakrcali kamion i krenuli nazad. Ja sam bio osobito zadovoljan jer su svi bili sretni: Ivica i ucenici i gosti zbog dobrog nastupa, a nasi momci jer su se dobro natrpali. Pa kad su svi sretni onda sam i ja sretan!